Korišćenje službenih (poslovnih) stvari u privatne svrhe

Kaže šejh Abdullah ibn Džibrin: ”Osoba koja je zaposlena u državnom (javnom) preduzeću ima u islamskom pravu status nadničara, a nadničar je povjerenik (ar. emin). Sredstva (alati) koji su potrebni za izvršavanje posla su vid emaneta (povjerene stvari) koji mu je dat na čuvanje. To znači da ih može koristiti samo u one svrhe koje su poslom predviđene, a ne u svoje privatne svrhe. Poslovno auto, telefon, sveske, olovke i slično tome ne smije koristiti u vlastite svrhe.

Tek kada bude u potpunosti izbjegavao upotrebu poslovnih stvari za vlastite potrebe, možemo reći za njega da je obuhvaćen riječima Uzvišenog Allaha: I oni koji čuvaju ono što im je na povjerenje dato i ugovore ispunjavaju (Kur’an, El-Mu’minun, 8. ajet).

Čak i kada bi direktor državnog preduzeća dozvolio korišćenje poslovnih stvari u privatne svrhe, korišćenje ne bi bilo dozvoljeno, jer preduzeće nije njegovo vlasništvo i ne može raspolagati njime kako mu je volja. Kao što je radniku dato na povjerenje da radi i koristi sredstva koji su potrebni za izvršavanje određenog posla, tako je i direktoru povjereno samo upravljanje preduzećem i nadgledanje posla. Drugim riječima rečeno direktor je zastupnik države u upravljanju preduzećem.”

Iz knjige: Semir Imamović, Savremena pitanja, Emanet, Zenica, 2008, str. 61-62.

Priredio: Nedim Muhić

Akos.ba