Kad se pokorna duša ahiretu raduje

Ispratismo i ovaj ramazan. Mnogo smo se trudili, mnogo naučili i, nadam se, Allahovu milost i oprost zaslužili. Mnogo se lijepih stvari desilo i mnogo lijepih vijesti je doprlo do nas, a među njima i jedna lijepa i radosna, a istovremeno i tužna vijest, koja ostavi traga na naša srca, naše živote i koja nam i ovaj put potvrdi da ništa ne može promijeniti Allahov kader i da ćemo se Njemu vratiti, možda baš onda kad se budemo najmanje nadali. Još jednom se potvrdi Allahovo obećanje: “Allah, sigurno, neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite.“ (El-Munafikun: 11).

Dok smo ispraćali i posljednju noć ramazana i zalijevali šerbetom bajramske baklave, ni slutili nismo da će nam ovaj ramazan sa sobom povesti jednu divnu sestru, divnu majku, ponosnu majku jednog šehida, divnu suprugu, divnu komšinicu.

Pa kad doktori naslutiše da će umrijeti i to joj i rekoše, ona se nasmija pa reče: “Pa neka ću siiiine, ima mene i tamo ko dočekati, wallahi sam se poželjela svoje djece.

Oborili smo poglede, što od tuge, što od stida od ovog insana i njenog imana, od ove iskrene duše što i u zadnjem momentu se besprijekorno pokorava Allahovoj odredbi, čvrsto vjerujući i oslanjajući se na Gospodara, baš onako kao što je to oduvijek radila. Pred sam iftar ispustila je svoju dušu.

Molim Allaha da je džennetskom hranom nahrani i džennetskom vodom napoji, i da je sa njenim sinom šehidom koji se časno borio za našu zemlju, za našu Bosnu, u džennetskim dvorovima sastavi.

Ostat će da se pamti njena riječ, njen savjet, njeno vedro lice i ljubav kojom je zračila, miris sapuna na koji je uvijek mirisala. Malo je riječi kojima bih opisala ovog insana. A možda je dovoljno reći – blago se onom koga narod bude po dobru spominjao.

INNA LILLAHI VE INNA ILEJHI RADZIUN – Svi smo Allahovi i svi ćemo se Njemu vratiti.

F. H.

n-um