Imam potrebu da sa vama podijelim svoju priču o hidžabu. Već tri mjeseca nosim hidžab, hvala Allahu dž.š. na uputi. Nikom ne mogu opisati ovaj osjećaj koji imam i radost što me je dragi Allah počastio sa maramom. Živim u stranoj zemlji gdje se nije lahko pokriti i raditi. Ja hvala Allahu imam halal posao, sve žene oko mene, ali mi je opet falio hidžab i sanjala sam o njemu. Međutim, ako hoćeš da se pokriješ moraš prvo da pitaš šeficu, pa ako ona dozvoli u redu je, a u 99% slučajeva ne dozvoljavaju. Čekala sam povoljan trenutak i oslonila se na Allaha dž.š. A onda prije par mjeseci moja prijateljica iz Bosne je preselila na ahiret u 30. godini života. Subhanallah, imala je iste godine kao ja, udata i majka dvoje djece baš kao ja. To me je jako pogodilo, samo sam mislila – šta ako ja preselim, kako ću pred Allaha dž.š? Šta ću reći, gdje mi je hidžab, zašto sam to odlagala, zar su mi ljudi ili pare bitniji od Njegove odredbe?Sutradan sam otišla do šefice i ispričala joj svoje želje i rekla ako ona ne dozvoljava da nosim maramu da ću dati otkaz. Isprva je bila iznenađena jer iako sam uvijek klanjala, moj način odijevanja nije pokazivao da sam muslimanka. Složila se sa tim, rekla je da je njoj bitno da sam ja dobar čovjek i dobar radnik i da ona nema pravo da mi zabrani maramu. Mojoj radosti nije bilo kraja i zahvalna sam Allahu na uputi. Evo već tri mjeseca nosim maramu, radim i elhamdulilah na svemu. Želim poručiti našim sestrama, naročito onima koje žive u dijaspori, da ovo nije lahko. Zbog marame sam izgubila dosta prijateljica, poznanice me više i ne pozdravljaju, kad izađemo negdje narod čudno gleda. Ali mene to ne pogađa jer znam je Allah na mojoj strani, On će mi pomoći i zaštititi me. Svako dobro vam želim i Ramazan Mubarek Olsun.
Sestra iz Švicarske
n-um.com