Evlije su Allahovi štićenici, i postoje dvije vrste. Jedni od njih su oni koji izvršavaju osnovne farzove koje je Uzvišeni Allah propisao svakom muslimanu i muslimanki. Za razliku od onih koji su na većem, posebnom stepenu, i takvi su opisani u hadisu koji prenosi Buhari od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Uzvišeni Allah kaže: Onaj ko se suprotstavi Mome evliji, on je objavio Meni javno rat. A Moj rob se neće meni približiti ni sa čim bolje kao što su farzovi. A zatim Mi se rob približava nafilama, sve dok ga ne zavolim. A kada ga zavolim, postanem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim gleda, njegove ruke kojima radi, njegove noge kojima hodi. Ako šta zatraži, to mu dadnem, a ako zatraži Moju zaštitu, Ja ga zaštitim. Od svega što radim, nizašta ne zastanem kao što zastanem kada želim uzeti dušu roba Moga, vjernika: on prezire smrt, a Ja prezirem teškoće njegove.”
To su oni koji se svome Gospodaru približavaju mimo fazova, sa nafilama. Ustaje noću da klanja, posti ponedeljak i četvrtak, čini djela koja mu nisu strogo obavezna. Kad čovjek ustraje u tome, onda Stvoritelj takvog roba posebno štiti. Uzvišeni tada dadne da rob ne gleda osim ono sa čime je On zadovoljan, da ne sluša osim ono što Allah voli. To je stepen posebnog imana i posebno štićeništvo kod Uzvišenog Allaha. Zato ćemo naći roba, kada iman svoj ojača, prezire sve što ne valja. Njegov sluh ne može da trpi ono što njegov Gospodar ne voli. To je ta slast imana, Allahova nagrada zbog ibadeta kojeg činimo Stvoritelju, a koji nam nije obavezan.
Jusuf Barčić, rhm.
_________
“Otac njihov je bio dobar (pobožan) čovjek.” (Kehf, 82) Ovako počinje objašnjenje zašto je Allah njegovoj djeci sačuvao zid i dao im da ispod njega izvuku sebi blago. U biografijama ashaba nađemo: “Kada je ušao kod njega u kuću, našao ga je kako klanja; on je tog dana postio…” Slušao sam kada šejh Šenkiti spominje svoga oca koji je bio alim, pa kaže: “Kada je bio u kući nikada ga nisam osim da je čitao ili klanjao. Samo ga se tako sjećam.”
A mi? Da li se desi da kada nam neko pokuca na vrata, a mi klanjamo nafilu? Došli nam gosti iznenada, a mi postimo dobrovoljno? Neko nas zove na telefon, a mi ne možemo odmah da se javimo jer smo zauzeti čitanjem Kur’ana? Da, u pravu ste. Sve nabrojano nije farz, nafila je, a nafila nije obavezna. Ali vjernik se Allahu približava nafilama dok ga On ne zavoli, a kada Ga zavoli, On ga štiti, On ga uputi, i daje mu da osjeti Njegovu ljubav. Nafile nisu teške niti su nam daleko, ali nam bježe, jer mi puštamo da besposličarenje uzme njihovo mjesto. A onda… Onda nećemo da priznamo da nam srce zbog toga postaje grubo i opterećeno mislima zbog kojih osjećamo da nam u životu nedostaje ljepote.
Zaboravljamo da “onaj se približi Allahu za pedalj, On se njemu približi za aršin” i dadne mu da to u životu itekako osjeti. Eto, upravo tako se postaje dobar.
Hfz. Rusmir Čoković
_________
Allahu najdraža djela su ona koja su obavezna, poput 5 dnevnih namaza, hidžab, post mjeseca Ramazana, itd. To je farz, to se mora raditi, a Allah prijeti kaznom ako to ne činimo. Ovim kao da nam želi reći: “Učinio sam ih obaveznim jer tako postaješ blizak meni. Zbog toga sam propisao kaznu jer ne želim da se udaljiš od Mene. Ne želim da te prepustim šejtanu.” Zatim se rob približava Allahu stvarima koje nije učinio obaveznim, ali koje radiš iz svoje dobre volje, kao što su sunet namazi, spominjanje Allaha, dova, sadaka…
I tada tvoj sluh, vid, noge, ruke, postaju pomognuti od Allaha. To znači da tvoje uši odjednom žele da slušaju samo dobre stvari. Tvoje uho je nekada uživalo u muzici, ali kada počneš raditi farzove, a zatim i nafile, odjednom tvoje srce mrzi da sluša takve stvari, bez da ti iko kaže, ni ti ne znaš zašto. Tvoje uho to više ne može da sluša. Sada smiraj nalaziš u Kur’anu, sada nalaziš smiraj u riječima kojima je Allah zadovoljan i osjećaš nemir kada sjediš u grupi u kojoj se ogovara, ne želiš to da slušaš. Neko priča o glupostima, ne želiš to slušati. Ali čim neko kaže: “Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: …” ti odmah načuljiš uši! Tvoje oči više ne mogu da gledaju nešto što je haram, osjećaš nemir, dok onaj koji se ne sjeća Allaha u tome nalazi zadovoljstvo, požudu. Tvoje srce postane ispunjeno imanom. Tvoja ruka više ne želi da dodirne ono što je haram. Tvoje noge odbijaju da hodaju osim na mjesta koja Allah voli. Da nas Allah učini od takvih.
Bilal Asad
Podijeli sa drugima i zaradi sevap
Izvor: nu-m.com