“Znajte da su najgori oni ljudi koji grobove Božijih poslanika uzimaju za bogomolje” (1: 286)
Porijeklo hadisa
Ovaj hadis bilježi Imam Ahmed usvome “Musnedu”, a prenosi ga i Ebu Jala, a prenosilac je EbuUbejda b. Džerrah, radijallahu anhu.
Biografija prenosioca
Puno ime mu je Amir b. Abdullah b. Džerrah b. Hilalel-KurejšiEbuUbejda Eminu-l-ummeh, jedan od desetorice Džennetom obradovanih (ašere-mubešere). Učesnik je Bitke na Bedru i ostalih pohoda koje je vodio Poslanik. Prilikom bratimljenja muhadžira i ensarija, Poslanik je Amira pobratimio sa Sad b. Muazom. Omer ga je imenovao za namjesnika u Samu. Umro je 18. godine po Hidžri, u svojoj pedeset osmoj godini života. (“Tehzibuet-Tehzib, 5: 73).
Povod nastanka
Prenosilac hadisa tvrdi da je prednji hadis Poslanik izgovorio neposredno pred svoju smrt. Proklinjao je one koji su grobove obožavali i veličali, te ih pretvarali u bogomolje.
Komentar
Iz starijih kitaba saznajemo da je iman stariji od kufura, odnosno, da su ljudi u početku svi bili vjernici. Vjerovali su u Boga pa je šejtanu bilo krivo i želio ih je od toga udaljiti. Ali kako to učiniti? Pokušao je to taktički izvesti, podsjetio ih je na njihove umrle i pitao da li ih vole? Oni su odgovarali da ih vole. “Pa zašto ih ne biste gledali svaki dan?”, uslijedilo je drugo pitanje. “A kako da ih gledamo kada su davno pomrli?” Šejtan im tada predloži da nacrtaju slike svojih predaka i da ih tako gledaju. Ljudima se to svidjelo pa su počeli praviti slike svojih predaka i vjerovati ih. Oni su znali da te slike nisu njihova božanstva, već samo radi sjećanja. Ali, ubrzo su od slika počeli nastajati kipovi koji su postajali sve značajniji. Mlađa generacija je to nasljeđivala i tako se razvilo kiparstvo, a kipovi su postajali božanstva. Počeli su ih ljubiti i postavljati na grobove svojih otaca i dobrih ljudi. Dobro su ih čuvali i počeli su ih s poštovanjem doticati rukama. Tako je nastao širk koji je iz dana u dan zauzimao sve značajnije mjesto u životu ljudi. (Kisasunebijjin’, Ebu Hasan en-Nedevi).
Kada ovo znamo onda nam je potpuno jasna briga Muhameda, alejhisselam, za svoj Ummet. On pred smrt ostavlja poruku da se njegov kabur ne uzima za idola niti da se oko njega pravi svetodan. Jednom prilikom je rekao: “Ne smatrajte moj kabur idolom.” “Ne klanjajte kod kabura, niti sjedite na njima.” (Muslim). U drugom hadisu kaže: “Cijela zemlja je mesdžid osim grobova i zahoda” (Imam Ahmed). “Najgori su oni ljudi koji dožive Smak svijeta i oni koji bogomolje veličaju i grobove za bogomolje uzimaju”. (Imam Ahmed u “Musnedu”).
Izvor: Povodi nastanka Vjerovjesnikovih hadisa
Autor: Mirsad Mahmutović
Za Akos.ba priredila: Elmedina R.