Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (Ali Imran, 185.)
A šta je smrt osim jedan trenutak, jedan treptaj oka u kojem Allah naše stanje života promijeni u stanje smrti, u kojem duša napusti tijelo i vrati se svome Gospodaru, a čovjek bude upisan na spisak mrtvih, onih koji su završili svoj dunjalučki život.
To je velika istina od koje niko pobjeći ne može, a o kojoj Uzvišeni Allah veli: ”Reci: ‘Smrt od koje bježite zaista će vas stići. Zatim ćete Onome Koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.’” (El-Džumu’a, 8.) Tj. vi ćete nju stići i vi idete njoj u susret, a ne ona vama.
Prenosi se da je hazreti Omer, radijallahu anhu, kad god bi neko umro, govorio: ”Umro je taj i taj, umro je taj i taj, a doći će dan kad će ljudi reći: ‘Umro je Omer!”’
Jedan od islamskih učenjaka posjetio je pravednog halifu Omera ibn Abdul-Aziza kada je bio na samrti, pa mu je Omer rekao: ”Posavjetuj me.” Učenjak mu je rekao: ”Znaj da nisi prvi halifa koji umire.” ”Nastavi”, rekao mu je Omer ibn Abdul-Aziz. Učenjak je rekao: ”Znaj da nema ni jednog tvog pretka, od tvoga oca, pa do Adema a.s., a da nije smrt okusio, pa će doći red i na tebe, Omere.” Omer je tada gorko zaplakao.
To je stvarnost ove dunjalučke kuće, koju je Allah Svemogući nazvao ”varljivim užitkom”, jer su dunjalučke blagodati kušnja, vlast i bogatstvo na njemu prolazni, život na njemu kratak, a opasnost za čovjeka velika. Čovjek je na dunjaluku između dvoje: onoga što je prošlo od života i što ne može povratiti, i onoga što mu je ostalo od života i edžela, odnosno smrti koja ga čeka, a čovjek ne zna šta mu je Allah odredio i šta ga nakon smrti, na Ahiretu, čeka.
Opisujući dunjaluk i šta on predstavlja za iskrenog vjernika, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Dunjaluk je zatvor za vjernika, a džennet za nevjernika.” (Muslim)
Spominje se da je hafiz Ibn Hadžer, u vrijeme kada je bio glavni kadija (Kadul-kudat) u Egiptu, prošao sa svojom pratnjom pored Židova koji je prodavao ulje, pa mu je Židov rekao: ”Ti tvrdiš da je tvoj Poslanik rekao: ‘Ovaj svijet je zatvor za vjernika, a džennet (raj) za nevjernika.’ Pa, u kojem si to ti zatvoru, a uživaš ugled i sve blagodati ovoga svijeta, i u kojem sam to ja džennetu, a živim teškim životom i zarađujem za sebe i svoju porodicu prodajući ulje na tržnici?” Ibn Hadžer mu je odgovorio: ”Da, iako ja živim u obilju i uživam ugled koji vidiš, s obzirom na ono što je meni (kao muslimanu) Allah pripremio na Ahiretu, ovaj svijet je za mene zatvor, a iako ti s mukom zarađuješ za život prodajući ulje na tržnici, s obzirom na kaznu koju je Allah pripremio nevjernicima na Ahiretu, ovaj svijet je za tebe džennet.” Zadivljen ovim Ibn Hadžerovim odgovorom, Židov je izgovorio šehad i primio islam. (El-Munavi, Fejdul-Kadir, III/546.)
Uzvišeni Allah, objavio je: ”Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovome svijetu; a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite?” (El-Kasas, 60.)
Mustafa es-Siba’i, rekao je: ”Onaj ko svoje srce veže za dunjaluk, ne može osjetiti užitak osamljivanja sa Allahom; onaj ko svoje srce veže za igru i zabavu, ne može osjetiti užitak bliskosti sa Allahovim govorom; onaj ko svoje srce veže za ugled na dunjaluku, ne može osjetiti užitak poniznosti pred Allahom; onaj ko svoje srce veže za imetak i novac, ne može osjetiti užitak davanja i dijeljenja u ime Allaha; onaj ko svoje srce veže za prohtjeve i strasti, ne može osjetiti slast spoznaje Allaha; onaj ko svoje srce veže za ženu i djecu, ne može osjetiti slast džihada na Allahovom putu; onaj ko ima puno dunjalučkih želja, ne može u svojoj duši pronaći i osjetiti čežnju za Džennetom.”
U hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kada neko od vas umre prikazuje mu se jutrom i navečer njegovo mjesto, pa ako je džennetlija, prikazuje mu se njegovo mjesto u Džennetu, a ako je džehennemlija, prikazuje mu se njegovo mjesto u Džehennemu, i bude mu rečeno: ‘Ovo je tvoje boravište dok te Allah ne proživi na Sudnjem danu.”’
Pa, jesmo li za ovo boravšite pripremili dobra djela, jesmo li učinili iskrenu tevbu koja će nas približiti Allahu? Da li razmišljamo u kojoj od tri skupine ćemo biti na Sudnjem danu, a koje su spomenute u sljedećim ajetima: ”I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski – udobnost i opskrba lijepa i džennetske blagodati njemu! A ako bude jedan od onih koji su sretni – pa, pozdrav tebi od onih koji su sretni! A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, pa, ključalom vodom bit će ugošćen i u ognju prženjem. Sama je istina, zbilja, sve ovo – zato hvali ime Gospodara svoga Veličanstvenog!” (El-Vaki’a, 88.-96.)
Ako čovjek bude jedan od Allahu bliskih ili ako bude iz skupine sretnika, njega čega rahatluk, ugodan život, sreća i vječni užitak u Džennetu, i meleki će ga na smrti obradovati blagodatima koje ga čekaju u vječnosti.
Zbog toga, dvije noći i dva trenutka moraju naći mjesta u našem sjećanju, u našoj memoriji i moraju nam uvijek biti na umu: noć u znaku blagostanja u svojoj kući sa svojom porodicom, kad je čovjek zdrav i bezbrižan, i noć u kojoj će zdravlje i snagu zamijeniti nemoć, tuga, radost, a smrtne muke smijeh i bezbrižnost, kada snaga i moć neće ništa koristiti moćnicima, niti pronicljivost pronicljivima, niti imetak bogatašima.
Često se sjećajmo smrti i susreta sa Allahom, činimo dobra djela, iskoristimo vrijeme koje nam je ostalo, jer ne znamo kada ćemo otići sa ovoga svijeta, i odnosimo se prema dunjaluku onako kako nas je naučio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je, savjetujući Abdullaha Ibn Omera, rekao: ”Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik namjernik.”
A Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, prokomentarisao je ovaj Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, savjet, riječima: ”Kada omrkneš ne očekuj da ćeš živ osvanuti, a kada osvaneš ne očekuj da ćeš živ omrknuti.”
Allaha molimo da nas poživi u islamu i imanu, da nas usmrti u islamu i imanu, i da nas proživi u odabranom društvu sa Svojim poslanicim, šehidima i dobrim ljudima. Amin!
saff.ba