Ovaj tekst je bio objavljen prije nekoliko mjeseci. Autor teksta nije tačno poznat, ali, navodno, ono o čemu tekst govori je istina, piše portal BBN community.
Ljudi iz Cambodie i Bangkoka koji su pročitali tekst izjavili su da se ovo zaista dešava. Istovremeno, predložili su da prosjacima dajete samo vodu i hranu, a ne novac.
Pogledajte zašto djeca u rukama prosjaka stalno spavaju:
„U blizini stanice metroa sjedi žena čije godine ne znam. Njena kosa je prljava, a položaj njene glave pokazuje očaj.
Žena sjedi na prljavom podu, a pored nje stoji torba. U tu torbu ljudi ubacuju novac.
U rukama ove žene spava dvogodišnje dijete. Dijete nosi prljavu odjeću i prljavu kapu.
Mnogi slučajni prolaznici daće joj novac. Mi smo spremni da ovim nesrećnim ljudima damo i posljednju bluzu, posljednji novac iz svog džepa i ne pomišljajući na drugi problem. Pomaganje nam izgleda kao da smo učinili dobro djelo.
Prolazio sam pored žene koja prosi tokom cijelog mjeseca. Nisam joj davao novac jer znam da je to organizovana iznuda i da će novac koji je žena koja prosi sakupila završiti kod onoga ko kontroliše prosjake u ovom kraju.
Ti ljudi imaju nekoliko luksuznih nekretnina i automobila. Naravno, i žena koja prosi dobija nešto – flašu votke uveče i malo hrane.
Mjesec dana kasnije, dok sam prolazio pored žene koja prosi, šokirao sam se.
Stajao sam na pješačkom prelazu gledajući u bebu. Kao i uvijek, bila je obučena u prljavu odjeću. Ali, shvatio sam da nešto nije bilo u redu.
Dijete je uvek spavalo. Nikada nije plakalo niti pravilo buku. Uvijek je spavalo sa licem zalijepljenim za ženu koja je njegova MAJKA.
Da li neko od vas ima djecu? Sjećate li se koliko su spavala kada su imala 1, 2 ili 3 godine? Jedan-dva sata, najviše tri. Popodnevna dremka, ali se uvijek pomjera.
Cijeloga mjeseca, svakoga dana išao sam do stanice metroa, ali nikada nisam vidio da je ovo dijete budno!
Gledajući u to malo biće, a zatim i u ženu koja prosi, moja sumnja je počela da raste.
„Zašto stalno spava?“, pitao sam je gledajući u dijete.
Žena koja prosi pravila se da me nije čula. Spustila je pogled i sakrila lice u svoju jaknu.
Ponovio sam pitanje.
Žena je podigla pogled. Pogledala je negde iza mene i tiho me opsovala.
„Zašto spava?!“, gotovo da sam vikao.
Iza mene, neko mi je stavio ruku na rame. Pogledao sam pozadi. Jedan stariji čovjek me je gledao.
„Šta hoćeš od nje? Zar ne vidiš koliko joj je život težak?“, reče mi.
Žena koja prosi odmahnula je rukom i pokazala na svoje lice puno poniznosti i očaja.
Muškarac je sklonio ruku sa mog ramena i otišao na stanicu metroa.
Siguran sam da će kući pričati kako je odbranio sirotu ženu od bezdušnog čovjeka.
Sledećeg dana sam se javio jednom prijatelju. Iz Rumunije je i uspio je da završi samo tri godine škole.
Njegov nedostatak obrazovanja nije ga spriječio da se gradom kreće u skupim stranim kolima i da živi u „maloj“ kući sa bezbroj prozora i terasa.
Od mog prijatelja sam saznao da je žena koja prosi dio biznisa. I pored njenog izgleda, jasno je da je ovo organizovano. Nadgledano od strane kriminalnih krugova.
A djeca koju nose žene koje prose, „iznajmljena“ su od porodica alkoholičara ili su, jednostavno, ukradena.
Bio mi je potreban odgovor na moje pitanje – Zašto beba uvijek spava? I dobio sam ga.
Prijatelj mi je smirenim glasom dao objašnjenje koje me je šokiralo:
„Na heroinu je, ili na votki.“
„Ko je na heroinu ili votki?“, bio sam iznenađen.
„Dijete, da ne bi plakalo. Žena će da sjedi sa njim cijeli dan. Zamisli koliko lako će mu postati dosadno?“, odgovorio mi je.
Da bi beba spavala cijeli dan, daju joj votku ili drogu. Naravno, tijelo djeteta nije spremno da se nosi sa takvim šokom. I djeca često umiru.
Najstrašnija stvar je što djeca ponekad umiru u toku „radnog vremena“. A, lažna majka do kraja dana mora da nosi mrtvo dijete u svojim rukama. To su pravila.
Prolaznici će ubacivati neki dinar u torbu misleći da čine dobro djelo. Da pomažu majci.
Sledećeg dana sam opet otišao na stanicu metroa. Skupio sam hrabrost i bio sam spreman na ozbiljan razgovor.
Ali, razgovor se nije odvijao kao što sam želio. Umjesto toga, desilo se nešto drugo.
Žena je sjedila na zemlji, a u svojim rukama je imala drugo dijete. Pitao sam je za dokumenta djeteta, i ono još važnije, gde je dijete od juče.
Ignorisala me je.
Ali, prolaznici nisu ignorisali moja pitanja. Govorili su mi da sam lud zato što ispitujem ženu sa djetetom koja prosi. Nakon nekog vremena otišao sam sa stanice.
Jedino što mi je preostalo bilo je da zovem policiju. Kada je policija došla, žena koja prosi i beba su nestale.
Izvor: Week.ba