Izbor njemačkog kandidata Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, i to u vrijeme odlaska kancelarke Angele Merkel, može biti garant kontinuiteta njemačkog angažmana u BiH i na Zapadnom Balkanu, smatra Bodo Weber, viši saradnik Vijeća za politiku demokratizacije (DPC) iz Berlina.
U intervju za Al Jazeeru kaže da je bitno što je prilikom njegovog izbora postojalo slaganje zapadnih članova Vijeća za provedbu mira (PIC), jer je to važan preduslov za zajedničku političku strategiju Zapada prema BiH, koja ne postoji već deceniju i po.
Ističe da je Valentin Inzko za njega bio svojevrsna tragična figura, jer je njegova pasivnost bila više rezultat neslaganja zapadnih zemalja oko budućnosti i definisanja uloge OHR-a te dodaje da mu ipak treba odati priznanje što je dugo izdržao na toj poziciji, jer bi bilo opasno da je otišao a da nije postojao dogovor oko njegovog nasljednika.
Weber smatra i da je jedini interes Rusije da podriva poziciju Zapada, te da zbog toga postoji mogućnost da Moskva u Vijeću sigurnosti UN-a u novembru vetom blokira produžavanje mandata misije EUFOR-a u BiH zbog čega Zapad mora biti spreman za taj scenarij.
- Koje je vaše mišljenje o izboru novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta? Šta to znači za BiH, kada govorimo i o mogućem njemačkom angažmanu?
Niti njemačka vlada niti gospodin Schmidt dosad nisu obznanili detaljne političke planove koji stoje iza kandidovanja, osim što hoće da ojačaju, da oživljavaju rad Ureda visokog predstavnika. S obzirom da se dešava izbor njemačkog visokog predstavnika, bivšeg člana njemačke vlade, u vrijeme odlaska kancelarke Angele Merkel sa političke scene, vjerujem da njegovo imenovanje može biti garant kontinuiteta Njemačke u angažovanju u BiH, te široj regiji Zapadnog Balkana, uprkos promjeni vlasti koja nam predstoji krajem godine.
Otkad je otišao posljednji njemački visoki predstavnik, gospoding Schwarz-Schilling, nismo imali slogu zapadnih članova Vijeća za provedbu mira (PIC) oko budućnosti i uloge OHR-a, te su zato Ured i visoki predstavnik Inzko na određeni način bili neutralizani. Zbog toga je vrlo bitno da smo na kraju imali dogovor zapadnih članova oko imenovanja gospodina Schmidta. To je važan preduslov za zajedničku političku strategiju Zapada prema BiH koju nema već deceniju i po.
- Šta bi trebali biti prioriteti novog vioskog predstavnika u BiH?
Da daje novi život Uredu visokog predstavnika, da insistira da dejtonska pravila važe sve dok Dejton ne bude prevaziđen u smislu funkcionalne, demokratske države BiH koja je održiva, te da onda gura Berlin da preduzme inicijativu za definisanje zajedničke, dugoročne strategije, prvo EU-a, a onda i cijelog Zapada prema BiH, te da u tom strateškom okviru bude definisana jasna, strateška podjela rada između OHR-a i predstavnika i institucija EU-a u BiH, te da koristi određenu nezavisnost koju uživa u svojoj funkciji, te da kao iskusni političar na kraju svoje karijere govori jasnim jezikom o tmurnom stanju u BiH, te opasnom djelovanju nekih unutrašnjih ali i vanjskih političkih aktera.
- Kako biste ocijenili 13-godišnji mandat Valentina Inzka i njegove posljednje poteze prema entitetu RS?
Pasivnost gospodina Inzka nije toliko njegova krivica nego proizvod dugogodišnjeg dubokog neslaganja zapadnih zemalja oko budućnosti i definisanja uloge OHR-a. U tome je on svojevrsna tragična figura, utoliko više što mu je lično iskreno stalo do BiH i regije. U isto vrijeme, treba mu odati priznanje što je tako dugo izdržao tu doboko nezadovoljavajuću ulogu – jer da je dao otkaz u dobi neslaganja zapadnih članova PIC-a, ne zna se šta bi se desilo u vezi postizanja dogovora oko njegovog nasljednika. Vjerovatno bi nastala opasna situacija. Čini mi se da su posljednji potezi što ih je povukao bili više nošeni njegovim ličnim, moralnim odnosom prema pitanju ratnih zločina, negiranja i odnošenja prema nedavnoj prošlosti, nego što su uživali podršku zapadnih aktera. Oni u isto vrijeme su ponovo razotkrili licemjerstvo predstavnika EU-a, Zapada, kad naglašavaju potrebu pomirenja.
- Rusija i predstavnici iz RS-a traže zatvaranje OHR-a, dok s druge strane bošnjački političari i stranke koje se deklarišu kao građanske zahtijevaju veći angažman. Šta je ovdje realno i o čemu se zapravo radi, budući da se OHR može zatvoriti tek kada se ispune uvjeti postavljeni za to?
Niti će se u dogledno vrijeme moći niti će morati doći do zatvaranja OHR-a, niti bi se trebala vraćati vremena Paddyja Ashdowna. Ali treba doći do oživljavanja Ureda kao dijela jedne sveobuhvatne strateške politike prema BiH, koja ne mora isključiti korištenje bonskih ovlasti, ali samo kao zadnju mjeru u cilju sigurnosne mreže, odnosno odbrane teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH.
- Šef Delegacije EU u BiH Johann Sattler također je izjavio da se mora težiti postepenom gašenju OHR. Kako tumačite ovakve izjave?
Kao standardna, dogmatska pozicija EU institucija prema OHR-u da se postojanje OHR-a ne podudara sa duhom procesa EU-integracija. Ali i možda kao mali izraz nervoze od mogućnosti dolaska jedne jake političke ličnosti koja će mu gledati na prste.
- Također, sve su glasnije kritike da Delegacija EU u BiH učestvuje u pregovorima o promjenama Izbornog zakona u smislu davanja podrške HDZ-u BiH, na način koji vodi ka narušavanju presuda Evropskog suda za ljudska prava?
Predstavnici EU i SAD-a u BiH, ambasadori Sattler i Nelson, od prljavog mostarskog deala su krenuli na opasan put sklapanja velikih sporazuma, koji u stvarnosti znače kompromis za neispunjene nacionalističke agende lidera u BiH, radi proglašenja lažnih pregovaračkih uspjeha i napretka, a koji predstavljaju prijetnju po stabilnosti i integritetu države BiH. Dobro što se njemačka vlada nedavno principijelno pozicionirala protiv svih “kompromisa” koji vode ka daljnoj etničkoj podjeli BiH, te izrazila mišljenje da HDZ-ovo “legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda” predstavlja lažni princip koji ne vodi ka evropskoj budućnosti BiH, niti se uklapa u presude Evropskog suda za ljudska prava.
- Ranije ste spominjali da je pozadina sukoba o visokom predstavniku mandat EUFOR-u, ali i NATO-u. Rusija može kroz Vijeće sigurnosti UN-a blokirati produžetak misije EUFOR-a u BiH a tu su i nedavne prijetnje Ruske ambasade u BiH da će reagovati na približavanje BiH i NATO-a. Kako ovo povezujete?
Rusija nema izvorne strateške interese na Balkanu, niti je istinski zainteresirana za sudbinu slavenskih boraca, srpskog naroda. Jedini interes im je da podrivaju poziciju Zapada gdje slabo djelovanje Zapada to omogućuje, kao što je to bio slučaj u BiH posljednju deceniju i po. U to naravno spada i pokušaj sprečavanja članstva BiH u NATO. Uticaj Rusije na Balkanu ograničen je kad je Zapad složan, kao što smo vidjeli primjeru izbora Christiana Schmidta – protiv glasa Moskve.
Pošto Savjet bezbjednosti UN-a, protivno tvrdnjama Rusije, ne odlučuje o imenovanju visokog predstavnika, nego samo primi njegov izbor k znanju, jedina mogućnost Moskve da reaguje jeste da pravom veta u novembru spriječi redovno jednogodišnje produžavanje mandata EUFOR-a. Treba sačekati i vidjeti da li će Moskva biti spremna da se upušta u tu avanturu, u otvoreni sukob sa Zapadom zbog male BiH. U svakom slučaju, prijeko je potrebno da Zapad pripremi plan za taj scenarij.