Piše: Hafiz Semir Imamović
Na više mjesta u Kur’anu (surama El-Furkan, Eš-Šuara, Es-Saffat, i dr.) navodi se razgovor između vjernika i nevjernika, poznanika i prijatelja s dunjaluka, ali tako živopisno, dramatično, direktno i upozoravajuće kao da se to baš sada trenutno odvija pred našim očima, i za ovaj opis nekada se koristi sadašnje vrijeme (prezent), da bi se dočarala blizina tog prizora.
Gospodar je Milostivi, i nije izostavio u Kur’anu nijednu važnu stvar, ili situaciju, a da na nju nije ukazao. Ukazivanje na pogubnost lošeg društva i slijepog slijeđenja njegovih zahtjeva, zauzima posebno mjesto u kur’anskoj poruci. Zašto? Zato što je uticaj društva/“prijatelja”, “ahbaba”, “raje” na čovjeka veći od bilo kog drugog uticaja.
Dijete/mladić dobije pravilan odgoj u kući, ali ga poslije toga uništi loše društvo. Znamo li da je Poslanikov amidža, Ebu Talib, koji je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pružio bezrezervnu podršku, stradao i umro kao politeista/“na vjeri pradjedova” (njegove posljednje riječi) zahvaljući isključivo strahu od sramote pred svojim dojučerašnjim prijateljima.
Pamet u glavu, mladiću, ako nastradaš u lošem društvu, niko ti od njih neće pomoći, ako ne završiš školu, ili se počneš drogirati, piti alkohol, okrenut će ti leđa kao da se nikada niste ni vidjeli očima. Zar očekuješ od propalice da ti pomogne i spasi te od tvoje vlastite propasti. Pravi prijatelj je tvoje “ogledalo”, koje ti iskreno otkriva tvoje mahane, i pomaže ti da ih popraviš, napreduješ, postižeš, raduje se tvojim uspjesima a tuguje zbog tvojih neuspjeha, a ne tvoja “Vatra”, koja će zapaliti i uništiti sve tvoje snove. Upamti dobro ovaj savjet!
saff.ba