Svaki narod ima nekakav pogrdan nadimak. Imaju ga i Bošnjaci. Bošnjake nazivaju “balijama”. Riječ je perzijskog porijekla i ima potpuno suprotno značenje od onog općepoznatog, uvredljivog. “Bali” je opisni pridjev i znači: visok, uzvišen, dostojanstven, gospodstven, dok je sufiks “ja” tipični bosnizam i ne znači ništa i javlja se u drugim brojnim riječima orijentalnog porijekla: džamija, tekija, kapija, avlija…Reklama
“Stoga, ne smeta mi kada me nazivaju balijom, naprotiv, ugodno je u tuđim očima biti gospodstven i dostojanstven. Ima, međutim, ova riječ unutar bošnjačke lingvokulturne i treće, nimalo lijepo značenje. Počesto, tako gospodstveni i dostojanstveni Bošnjaci, a nema ih mnogo, balijama nazivaju one hinjeno udvorne i srdačne likove, ponajčešće ruralne provencijencije, ultraambiciozne i sveprisutne – u vjeri, politici, školstvu, kulturi – nikakvih ljudskih kvaliteta i zapanjujućeg samopouzdanja, svojstvenog samo seljacima i neznalicama.
I njihov etički supstrat također je zapanjujući: pobožnost, hedonizam, korumpiranost, nepotizam, prevare, intrige, opet pobožnost, javna naravno, petkom u džamijama, da ih svi vide onako skrušene i Bogu pokorene. Obično su dobro pozicionirani, solventni, uticajni.”
IZVOR: “Mučilište”, Sadik Ibrahimović