Šta kaže islam: Zašto se neka djeca rađaju s tjelesnim nedostacima?

Pitanje:

Kako se u islamu gleda na djecu koja imaju psihofizičke nedostatke od svoga rođenja. Da li se to tretira kao grijeh roditelja, iskušenje ili nešto treće?“

Odgovor:

Tvoje se pitanje dotiče pitanja dobra i zla na ovome svijetu. Da bih objasnio situaciju te djece, prvo ću se dotaći naših shvatanja o tome šta je dobro, a šta zlo. Dobro i zlo su pitanja koja potiču mnogobrojne rasprave. Razlog tome je što većina ljudi ne zna za postojanje Stvoritelja Koji upravlja svim i činjenice da ljudi – izuzev malog broja njih – svoja mjerila upravljaju na to da je život na ovome svijetu cilj sam po sebi.

Ljudi se u svom neznanju iscrpljuju radeći SAMO za ovaj svijet i boreći se da na njemu ostanu, mada je poznato svakom razumnom čovjeku da je nemoguće da ovaj svijet bude trajno boravište. Pitaš se zašto? Zato jer je život na ovom svijetu obilježen neizvjesnošću i nepouzdanošću. Recimo, čovjek očekuje da će živjeti oko 60 ili 70 godina, ili više. Međutim, nekome je suđeno da na ovome svijetu poživi koji trenutak, neko poživi jedan dan, neko koju sedmicu ili mjesec, a ima i onih koji dožive duboku starost. Tu nema garancije nikome…

Dakle, ljudi promatraju dobro i zlo kroz prizmu ličnog, sve zavisno od ličnih koristi i interesa i ne gledajući dublji smisao. Ako uzmemo lične prohtjeve kao vagu, naći ćemo da iste događaje neko doživi kao dobre, a neko kao loše. Recimo, neki čovjek dobije otkaz na poslu, a na njegovo mjesto dođe neko drugi. Onaj koji je otpušten smatrat će to za nesreću, a onaj drugi koji je dobio posao će u tome vidjeti dobro jer sad ima posao. Dakle, pri prosuđivanju događaja u svijetu moramo znati da naša lična mjerila često puta pogriješe i prekriju istinu.

Moramo znati da sve što dolazi od Boga prihvatamo kao dobro i da ono u sebi krije mudrost koju možda ne razumijemo. U Kur’anu tako nailazimo na ajete koji nas savjetuju da se upravo u onim stvarima koje mi smatramo kao loše ustvari krije veliko dobro i mudrost: „Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.“ Kur’an, El-Bekare, 216.

„…moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.“ Kur’an, En-Nisa, 19.

Ljudi nisu u stanju da donose sudove o nekim stvarima samo na osnovu njihove vanjštine jer ne vidimo cijelu sliku. Stvari često puta gledamo skučeno i samo iz jednog ugla, a Allah u Svojoj Knjizi kaže: „A vama je dato samo malo znanja.“ El-Isra, 85.

Vezano za osobe koje su stvorene s određenim nedostacima, ljudi se često pitaju: šta su takve osobe zgriješile pa da se moraju tako patiti? Treba znati da je Uzvišeni često puta upravo tim osobama dao određene posebne sposobnosti, među kojima su i one posve neuobičajene, a koje takve osobe čine ravnopravnim osobama koje su zdrave.

Sjetimo se Helen Keler, koja je bila i slijepa, i gluha od rođenja, pa je u životu postigla mnogo više od tzv. zdravih osoba. Naučila je da čita na četiri jezika i postala istaknuta spisateljica. Nakon toga je postala inspektor američkih zavoda za odgoj gluvonijemih i slijepih. Objavila je nekoliko knjiga prevedenih i na strane jezike: Istorija mog života (1902), Optimizam (1903), Svijet i život (1908) i dr. Zvuči nevjerovatno, ali Helen je postala vrsna jahačica, plivačica, jedriličarka i biciklistkinja. Helen je umrla 1968. godine u 87. godini, i danas se spominje u cijelom svijetu sa najvećim priznanjem i divljenjem. A koliko je drugih čijeg se imena niko ni ne sjeća? Koliko bi samo ljudi u njenom situaciji žalilo i plakalo nad sudbinom, a ona je svoje nedostatke iskoristila kao svoju prednost?

Dakle, Uzvišeni je pravedan i On nikad neće roba ostaviti na cjedilu. Ako mu nešto i oduzme, nadoknadi mu to, a na kraju ovog kratkog ovosvjetskog puta te osobe čeka Njegova milost i trajno dobro.