Jednom prilikom krenuo sam sa svojom djecom na rekreativno putovanje, s ciljem da ispunim njihova prava kao roditelj, a i da zadovoljim sebe, jer mi imamo potrebu za djecom kao i oni za nama, pa i više od toga. Izlet je bio ispunjen pripremanjem čaja i mlijeka, čišćenjem stola, podjelom slatkiša, pravljenjem sendviča, i to je bila izuzetna prilika da se ubere malo plodova sreće uživajući u običnom životu i spontanosti.
Jasno mi je da mnogo govorimo o sreći. Napisane su desetine, pa čak i stotine knjiga koje govore o sreći kroz prizmu teorijske filozofije, navodeći definicije sreće i otkrivajući vezu između sreće, uživanja i zadovoljstva ili afekta.
Postoji rasprava o suštini i izvorima sreće: je li to zdravlje, ljubav, imetak, posao, brak ili uspjeh?
Budi dijete koje uživa u pijenju šolje čaja, naslađivanju komadom čokolade ili u obroku koji jede sam ili s nekim koga voli!
Budi dijete koje priželjkuje putovanje, sanjari o lijepim stvarima, koje se smije i šali bez analize o tome da li zaslužuje da se nečemu nasmije ili ne, koje se sjeti da će spavati pa se raduje ovom Božanskom daru koji će ga uvesti u obamrlo stanje kojim će povratiti svoju živost, ravnotežu i snagu, ili će sanjati o onima koje voli.
Sjeti se da je pred tobom dobar posao koji ćeš završiti, da te čeka mali uspjeh: knjiga ili tekst koji ćeš pročitati, seminar koji pohađaš i slavlje kojem prisustvuješ. Pokušaj da čitaš ljepotu iz cvijeta koji otvoriš, iz zelenog tepiha koji se prostire pred tvojim pogledom, vodi koja se slijeva kroz njegove procjepe, slavuju koji cvrkuće, nevinom djetetu koje se igra, pa nekada pogriješi, a nekada uradi ispravno.
Mi smo ustvari, svojim teretom, pravilima i nerazumijevanjem samih sebe, najveća prepreka na putu prema sreći, a ne naš neprijatelj.
Čuvaj se istraživanja onoga “što je u pozadini”: mirisa parfema, ukusne hrane, pića, ljepote, predmeta, uživanja, jer ako počneš da duže razmišljaš o tome, njihova ljepota postaje sve manja i manja, a i težina.
Prihvati stvari onakvima kakve i jesu, i to je i dovoljno.
Sretniji smo što smo više naivniji i spontaniji u iznošenju svojih osjećanja sebi i ljudima oko sebe, onima koje znamo i ne znamo: iznijeti svoja osjećanja nije otkrivanje nuklearnih tajni.
Bit ćemo sretniji kada se riješimo svog ponosa, uzdizanja. Treba da budemo skromniji, da slušamo govor duše i njeno argumentiranje protiv našeg zanemarivanja njenih potreba i zahtjeva.
Bit ćemo sretniji kada od stvarnosti i iz našeg planiranja budućnosti odbacimo idealne i nerealne snove i zauzmemo prirodan stav u životu, bez prezira i omalovažavanja sebe i bez pretjeranog i nezasluženog uveličavanja svoje ličnosti.
Bit ćemo sretniji kada svaki trenutak koji živimo detaljno sagledamo čitajući u njemu milijarde blagodati… Da li sam rekao milijarde? Nikako! Nego trilione!
U našem tijelu aktivni su trilioni ćelija, a tako i u zraku, vodi, kopnu, ne spominjući osjećanja i emocije koji se ne ubrajaju u svijet materijalnog, kao naprimjer, iman, ljubav, ukus, jezik, nježnost, impresioniranost, nada…
Možda ćemo biti sretniji ukoliko shvatimo da sreća nije pošiljka koja dolazi poštom odakle bismo mi željeli ili ne. Diploma, naučni stepen do kojeg dođemo, to je osjećaj dotičnog trenutka u koji smo investirali i odlučili da budemo sretni i da otjeramo utvare tuge, brige, sumornosti, straha, prezira, mržnje, zavisti… Lista negativnih osjećanja koji zarobljavaju našu sreću i više je nego duga.
Bit ćemo sretniji onda kada čvrsto odlučimo da budemo sretniji!
____________________
Iz knjige: Stazama egoizma
Autor: dr. Selman el-Avda
Preveo: Muhamed Ikanović
