Sedam osobina o kojima je Musa, alejhi selam, pitao Allaha

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Musa, alejhi selam, pitao je svoga Gospodara o šest osobina za koje je mislio da je on njima posebno odlikovan (kao Allahov poslanik), te o sedmoj osobini koju Musa, alejhi selam, nikako nije volio.  

Upitao je: ‘Gospodaru, ko je od Tvojih robova najbogobojazniji?’ 

Allah mu je rekao: ‘Onaj ko Me se stalno sjeća i nikada Me ne zaboravlja.’

‘Gospodaru, ko je od Tvojih robova najupućeniji?’, upitao je Musa, alejhi selam? 

Allah mu je rekao: ‘Onaj ko slijedi Moju uputu.’ 

‘A ko je od Tvojih robova najpravedniji?’, upitao je Musa, alejhi selam?

‘Onaj ko se odnosi prema ljudima kao što se odnosi prema samom sebi’, rekao mu je Allah. 

Zatim je Musa, a.s., upitao: ‘Gospodaru, ko je od Tvojih robova najučeniji?’ 

Allah mu je rekao: ‘Učenjak koji se ne može zasititi znanja i koji je znanje drugih ljudi pridružio svom znanju.’ 

‘A ko je od Tvojih robova najjači?’, upitao je Musa, alejhi selam. 

Allah mu je rekao: ‘Onaj koji kada ima moć, oprosti.’ 

Zatim je Musa, a.s., upitao: ‘Gospodaru, ko je od Tvojih robova najbogatiji?’ 

Allah mu je rekao: ‘Onaj ko je zadovoljan sa onim što ima.’ 

Na kraju je Musa, a.s., upitao: ‘Gospodaru, ko je od Tvojih robova najsiromašniji?’, pa mu je Allah rekao: ‘Onaj kome je malo koliko god mu se dadne i koji uvijek traži više.’ 

Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Nije bogatstvo u mnoštvu imetka, već je istinsko bogatstvo, bogatstvo duše.” (Ibn Hiban u svom Sahihu; El-Harâiti u djelu Mekarimul-ahlak, Ed-Dejlemi, Ibn Asakir u djelu Et-Tarih; šejh Albani ga je ocijenio kao dobar – ”hasen” hadis u Silsiletus-sahiha, VII/1057., hadis br. 3350.) 

Prvo svojstvo spomenuto u ovom hadisu tiče se bogobojaznosti i ono se odnosi na čovjeka kojem je Allah uvijek na umu, koji nikada Allaha ne zaboravlja i koji je u svakom trenutku svjestan da ga Allah vidi i čuje, da On zna njegove misli i tajne koje ljudsko srce krije, te koji Allaha obožava kao da Ga vidi, jer ako on Njega ne vidi, Allah njega vidi. To su oni kojima je cilj isključivo Allahovo zadovoljstvo i koji se u ime Allaha ne boje ničijeg prijekora. 

Upitan je Zun-Nun: ”Čime se postiže Džennet?” Odgovorio je: ”Sa pet stvari: Ustrajnošću na istini bez krivudanja i skretanja sa puta istine, idžtihadom u kojem nema nepažnje i pogreške, sviješću da te Allah vidi u tajnosti i javnosti (murakaba), iščekivanjem smrti pripremajući se za nju i samoobračunom prije nego što usljedi obračun na Sudnjem danu.”

Jedan od plodova ove osobine je istinska pobožnost i skromnost, te čežnja za Ahiretom i Allahovim zadovoljstvom. 

Fatima bint Abdul-Melik bila je simbol pobožnosti u svoje vrijeme iako je bila halifina kćerka. Njen muž Omer ibn Abdul-Aziz bio je halifa, četverica njezine braće bili su halife i vladari islamskog carstva, ali je ona dala prednost Ahiretu i nagradi kod Allaha u odnosu na prolazne dunjalučke blagodati i ukrase, pa je na prijedlog svog pobožnog i skromnog muža, svoje skupocjene zlatne ogrlice i ostali nakit dala u bejtul-mal ili državnu blagajnu, za potrebe muslimana. Kad je Omer ibn Abdul-Aziz umro, svojoj porodici nije ostavio nikakvo bogatstvo u nasljeđe, pa je došao povjerenik državne blagajne i rekao joj: ”Fatima, tvoje skupocjene ogrlice, zlato, srebro i biseri i sad stoje u državnoj blagajni netaknuti. Ako hoćeš ja ću ti ih vratiti?” Fatima bint Abdul-Melik mu je odgovorila: ”Ja sam to u ime Allaha poklonila državnoj blagajni u korist muslimana, a na prijedlog mog muža Omera ibn Abdul-Aziza. Zar da ga slušam dok je bio živ, a da mu budem nepokorna i da ga iznevjerim nakon njegove smrti?!” (Mevakifu min hajatin-nebijjin ve sahabeti ve tabi’in, str. 681-682.)

Drugo svojstvo odnosi se na dosljednost u slijeđenju Allahove upute, odnosno na slijeđenje Kur’ana i Sunneta te rad po njima. Uzvišeni Allah, objavio je: ”Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – A Allah prašta i samilostan je.” (Ali Imran, 31.) 

Komentirajući ovaj ajet, Sulejman ed-Darani, rekao je: ”Kada su vjernička srca ustvrdila da vole Allaha, Allah je objavio ovaj ajet da ih provjeri.” (Medaridžus-salikin, III/22.)

Sehl ibn Abdullah, rekao je: ”Znak ljubavi prema Allahu je ljubav prema Kur’anu, znak ljubavi prema Kur’anu je ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, znak ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je ljubav prema njegovom Sunnetu, a znak ljubavi prema svemu spomenutom je ljubav prema Ahiretu.” (Tefsir el-Kurtubi, IV/40.)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je. ”Ostavljam vam dvije stvari, ako ih se budete držali nećete nikada zalutati: Kur’an i moj Sunnet.” (Muslim) 

Rekao je također: ”Svi pripadnici moga ummeta ući će u Džennet, osim onih koji odbiju.” Upitali su: ”Allahov Poslaniče, a ko će to odbiti?” Odgovorio je: ”Onaj ko mi bude pokoran (ko me bude slijedio) ući će u Džennet, a onaj ko mi bude nepokoran, on je odbio.” (Buharija)

Treće svojstvo spomenuto u hadisu je pravda i pravednost, koja podrazumijeva da se čovjek odnosi prema drugim ljudima onako kako se odnosi prema samom sebi. Pravda je plemenito i uzvišeno svojstvo koje odgovara ljudskim dušama i pruža nadu potlačenima. Stoga je u Kur’anu došla jasna i izričita Božanska naredba koja glasi: ”Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, a razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.” (En-Nahl, 90.) 

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naučio nas je da pravednost prema svim ljudima i u svim situacijama nije slabost, već je to istinska snaga i dosljednost u slijeđenju uzvišenih principa. 

On je podsticao ashabe i sve svoje sljedbenike na pravdu i podučio nas je vrijednosti pravde i nagradi za pravednost na Sudnjem danu rekavši: ”Pravedni će biti na minberima od bisera na Sudnjem danu, kod Milostivog Gospodara, zbog pravednog postupanja na dunjaluku.” (Muslim) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno je skrenuo pažnju na pravednost vladara i onih koji obavljaju određene funkcije u državi. 

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Najdraži najbliži Allahu na Sudnjem danu bit će pravedni vladar, a najmrži i najudaljeniji od Allaha na Sudnjem danu bit će nepravedni vladar.” (Tirmizi) 

Pravedni vladar je taj koji upravlja lađom života (državom) i on, snagom pravde, čuva lađu od kriza i silnih valova koji je zapljuskuju. Zato ne čude riječi Ibn Tejmijje: ”Allah će pomoći pravednog vladara, makar bio nevjernik, a neće pomoći nepravednog vladara, makar bio vjernik.” 

Stoga, da bi bio pravedan i da bi bio istinski sljedbenik Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda moraš uraditi sljedeće: 

– Uvijek slijedi istinu i budi na strani istine, i sudi po pravdi, čak ako se radi i o tvojim roditeljima, tvojoj djeci i rodbini. 

– Ako si na određenoj poziciji, ne dozvoli da te mržnja i odbojnost koju osjećaš prema nekome navede da mu zulum učiniš i da mu uskratiš njegovo pravo. 

– Ne čini zulum nikome, bez obzira na razlog, i bez obzira o kome se radi, i daj svakome pravo koje mu pripada. 

– Slijedi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i budi pravedan prema svojoj djeci i ukućanima, nemoj davati prednost muškoj nad ženskom djecom i obrnuto, i odgajaj svoju djecu na pravednosti. 

Četvrta osobina tiče se znanja, odnosno vrijednosti znanja i istinskih učenjaka. Znanje je jedna od najvećih Allahovih blagodati, to je hajr, bereket, uputa i preko znanja se postižu visoki stepeni i deredže i na dunjaluku i na Ahiretu.

U ajetu dolazi: ”Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. Allah je obaviješten o onome što radite.” (El-Mudžadele, 11.)

Onaj ko čita kazivanja o vjerovjesnicima vidjet će da znanje zauzima visoko mjesto kod svakog od njih i da iza svakog hajra i dobra koje su postigli stoji znanje, od Adema, alejhi selam, kojeg je Allah podučio imenima svih stvari, preko Nuha i Ibrahima, alejhi selam, koji je snagom svoga znanja i mudrosti koju mu je Allah podario, još kao mladić pobijedio glavšine svoga naroda u raspravi o njihom lažnim božanstvima, kao što je pobijedio i vladara tiranina sa kojim je raspravljao o Allahu, pa je nakon te rasprave vladar tiranin i nevjernik ostao zbunjen, zatim Musaa, Jusufa, Davuda i Sulejmana, alejhi selam, kojima je Allah podario mudrost i znanje, pa do Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je Allah objavio posljednju objavu, Kur’an, koja počinje riječima: ”Uči!” 

Govoreći o vrijednosti znanja, Ibnul-Kajjim el-Dževzije, rekao je: ”Znanje je ostavština Allahovih poslanika, ono je život srca, svjetlo vida, lijek za ono što je u grudima, trening za mozgove, užitak za duše, drug usamljenima, putokaz i vodič zalutalima. Znanje je vaga koja ispravno mjeri i vaga ljudske riječi, djela i stanja, znanje je pravedni sudija koji precizno razdvaja sumnju od ubjeđenja, pravi put od stranputice i uputu od zablude, znanjem spoznajemo i obožavamo Allaha i ono je put kojim se stiže do uzvišenog cilja – Allahovog zadovoljstva. Znanje je vođa, a djela su njegovi sljedbenici, znanje je bogatstvo zbog kojeg se, onaj ko posjeduje njegove riznice, ne boji siromaštva, ponavljanje znanja je tesbih, traganje za znanjem je džihad, a njegovo dijeljenje je sadaka. Potreba za znanjem je veća nego potreba za vodom i hranom.” (Medaridžus-salikin, II/469.) 

Savjetujući svoga sina, mudri Lukman, rekao je: ”Sinko moj, drži se uleme i njihovih skuta, jer Allah oživljava srca svjetlom mudrosti i znanja, kao što  rodna kiša oživljava zamrlu zemlju.” 

Prenosi se da je hazreti Omer, radijallahu anhu, rekao: ”Smrt hiljadu pobožnjaka lakša je od smrti jednog učenjaka (alima).” (Zevaidul-Hejsemi, II/813.) 

Peta osobina tiče se opraštanja onda kad je čovjek u mogućnosti da kazni onoga ko mu je nešto nažao učinio.

Uzvišeni Allah, objavio je u Kur’anu: ”I nastojte  zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Ali Imran, 133.-134.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio je iza sebe najljepši primjer opraštanja, tolerancije i dobročinstva, uzvraćanja na zlo dobrim, uzvraćanja na zulum oprostom. Njegovo srce bilo je ispunjeno oprostom, dobročinstvom, tako da je oprostio čak i onima koji su ga u laž utjerivali, koji su ga protjerali, i on je oprostu uvijek davao prednost nad kaznom. 

Allah, subhanehu ve te’ala, naredio je vjernicima da opraštaju ljudima, makar se radilo i o njihovim neprijateljima, ne bi li i oni osjetili slast imana i primili islam. Opraštanje je neodvojivo od ihsana, najvećeg stepena vjerovanja (imana) i ono jača bratske veze među muslimanima. Osim toga, opraštanje je vidljivo svojstvo lijepog ahlaka i ono je najbolja brana širenju fitne i smutnje među muslimanima. 

Šesto svojstvo tiče se zadovoljstva sa Allahovom odredbom (sudbinom) i onim što nam je Allah podario od blagodati. Jedna od osobina iskrenih vjernika jeste upravo zadovoljstvo sa sudbinom, odnosno sa Allahovom odredbom i potpuna pokornost toj odredbi.

Ummu Selema, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Posalnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Nema ni jednog muslimana kojeg snađe neka nevolja, pa on kaže: ‘Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo! Gospodaru moj, nagradi me zbog ove nedaće i zamijeni mi (gubitak) nečim boljim’, a da mu Allah taj gubitak neće zamijeniti onim što je bolje za njega.” (Muslim)

Hazreti Omer je u pismu Ebu Musi el-Eš’ariju, napisao: ”Znaj da se svako dobro krije u zadovoljstvu sa Allahovom odredbom, pa ako možeš da uvijek budeš zadovoljan sa onim što ti je Allah dao i odredio, učini to, a ako ne možeš, onda se drži sabura.” (Medaridžus-salikin, II/185.) 

Rekao je Mejmun ibn Mihran: ”Ko nije zadovoljan Allahovom odredbom (sudbinom), za njegovu ludost nema lijeka.” 

Prenosi se da je Rebi’a ibn Enes, rekao: ”Znak ljubavi prema Allahu je često spominjanje i veličanje Allaha, jer čovjek ne može nešto voljeti a da ga često ne spominje; znak pobožnosti je iskrenost prema Allahu u tajnosti i javnosti; znak zahvalnosti Allahu je u zadovoljstvu sa Allahovom odredbom.” (Medaridžus-salikin, II/227.) 

Malik ibn Enes, rekao je: ”Čuo sam da je jedan učenjak poslao Abdullahu ibn Zubejru pismo sljedećeg sadržaja: ‘Znaj da bogobojazni ljudi imaju znakove (osobine) po kojima ih ljudi prepoznaju i po kojima se međusobno prepoznaju: zadovoljstvo sa Allahovom odredbom, strpljivost na iskušenjima, zahvalnost na blagodatima, iskrenost u govoru, ispunjavanje obećanja i ugovora i pridržavanje kur’anskih propisa.”’ (Džami’ul-usul, XI/703.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko bude tražio Allahovo zadovoljstvo, makar rasrdio ljude, Allah će ga učiniti neovisnim od ljudi, a ko bude tražio zadovoljstvo ljudi, srdeći Allaha, Allah će ga prepustiti ljudima.” (Tirmizi)