U zadnjim danima svoga života, Poslanik, s.a.v.s., oprostio se sa svima, mrtvima i živima. A nakon što je umro, onda su se živi oprostili od njega, prvo muškarci, zatim žene i na kraju djeca. Prvo je otišao do šehida Uhuda, otišao je do svojih saboraca…
Zatvorim oči i pokušavam u mislima da zamislim scene koje su se dešavale tih nekoliko dana, u džamiji, njegovoj kući, na ulicama. Bol, tuga i žalost obuzimaju srce. Zato razumijem njegove prijatelje koji su tih dana osjećali neizmjerljivu tugu i bol, razumijem hazreti Omera, r.a., i njegov stav, jer tog dana nisu izgubili samo Poslanika, izgubili su odgajatelja, učitelja, prijatelja, saborca, komšiju.
U zadnjim danima svoga života, Poslanik, s.a.v.s., oprostio se sa svima, mrtvima i živima. A nakon što je umro, onda su se živi oprostili od njega, prvo muškarci, zatim žene i na kraju djeca.
Prvo je otišao do šehida Uhuda, otišao je do svojih saboraca, njih 70, da se zadnji put na ovom svijetu halali od njih. Taj poraz na Uhudu pratio ga je čitav život, pred očima su mu bila izmaskarirana tijela ashaba i tijelo njegovog amidže Hamze ibn Abdulmutaliba. Dan Uhuda i dan Taifa kad su ga mladići kamenovali i protjerali, bili su mu najteži u njegovom životu. Pogledao je šehide Uhuda, selamio ih, uputio dovu za njih i zatražio oprosta. Prenio nam je Ibn Abdulber sljedeću predaju:“Kad se Poslaniku, s.a.v.s., približila smrt, počeo je da osjeća jaku glavobolju u kući svoje žene Mejmene. Od nje je izašao do Uhuda i klanjao šehidima Uhuda dženazu.“ (Ed-Durer, 327).
Nakon Uhuda, posjetio je umrle na medinskom mezarju El-Garqad ili El-Baqija. Posjetio ih je u neka doba noći, zatražio oprosta i magfireta za njih. Od Ebu Muvejhebe, r.a., Poslanikovog sluge se prenosi da je rekao:“Probudio me je Poslanik, s.a.v.s., u neka doba noći rekavši:“O Ebu Muvejhebe, naređeno mi je da zamolim oprosta za umrle na mezarju El-Baqija.“ , pa sam ustao i krenuo sa njim. Gledao sam ga dok je stajao pored njihovih kaburova, stajao je i govorio:“Esselamu alejkum o stanovnici mezarja, neka vam nije žao gdje ste u porođenju sa onim u čemu se nalaze ljudi. Pojavila se fitna (smutnja) kao tamna noć, smutnja za smutnjom dolazi. Ova posljednja je gora od prve. A mi ćemo sigurno doći tamo gdje ste vi.“ Onda se okrenuo prema meni i rekao mi:“ O Ebu Muvejhebe, dat mi je izbor između vječnosti na ovom svijetu a zatim Džennet i susret sa Gospodarem i Džennet.“ Rekao sam mu:“Izaberi vječnost ovog svijeta pa onda Džennet Božiji Poslaniče!“ A on mi odgvoori:“Ne, izabrao sam susret sa svojim Gospodarem i Džennet moj Ebu Muvejhebe.“ (Ahmed, Taberani, El-Hakim)
Pet dana prije preseljenja, nakon što je prešao u kuću svoje žene Aiše, r.a., zatražio je da ga okupaju hladnom vodom kako bi tijelu malo vratio snagu a onda je izašao među narod da im se obrati i ostavi oporuku. U svom govoru, nagovijestio je svoju smrt, spomenuo je vrijednost Ebu Bekra, r.a., upozorio je da se njegov mezar ne uzima za predmet obožavanja, tražio je halala ako je nekoga slučajno na bilo koji način povrijedio, tražio je da se jave oni kojima je bio nešto dužan.
Nakon toga, oprostio se sa Ensarijama, svojim vjernim pomagačima. Prošao je El-Abas, r.a., pored nekoliko Ensarija a oni su plakali zbog toga što se pojačala Poslanikova, s.a.v.s., bolest. Nakon što ih je upitao, zbog čega plaču, onu su odgovorili:“Sjetili smo se druženja sa Poslanikom, s.a.v.s.“ Pa je El-Abas, r.a., obavijestio o tome Poslanika, s.a.v.s., nakon čega je svezao glavu, izašao i popeo se na minber a zatim rekao:“Ostavljam vam oporuku o Ensarijama. Oni su moja braća i moja porodica, odradili su ono što su trebali odraditi, a ostaje im ono što su još dužni da odrade. Primajte od njih ono što je dobro, a zanemarite ono što je od njih loše.“ (Buharija)
Da, oprostio se od svih njih, od mrtvih i živih, a onda su se oni oprostili od njega, klanjavši mu dženazu. Mi nismo imali tu priliku, priliku da mu klanjamo dženazu niti priliku da se on oprosti od nas. Ali, imamo ugovoren susret sa njim kako nam je obećano, samo trebamo težiti ka njemu, trebamo se potruditi da se taj dan sretnemo sa njim i da se nikad više ne rastanemo od njega. On će nas tamo čekati, čekati da nas uvede u vječnost. Mjesto našeg sastanka i okupljanja, biće njegov Havd, vrelo ili jezero sa kojeg ćemo se napiti i postati napokon sretni.
Allah, dž.š, će svog poslanika Muhammeda, s.a.v.s, na Sudnjem danu počastiti time što će mu biti dato ogromno i prostrano jezero čija je voda bjelja od mlijeka i slađa od meda, miris ugodniji od miska, a posude na njemu su poput zvijezda. Voda u njega dolazi iz rijeke Kevser, koju je Allah, dž.š, također poklonio svome Poslaniku, s.a.v.s, u Džennetu. Do njega će doći ummet Muhammeda,s.a.v.s, i ko se sa tog vrela napije samo jednom, nikad više neće ožednjeti.
Abdullah bin Amr prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Moj Havd je vrelo veliko koliko mjesec putovanja i okruglo je. Njegova voda je bjelja od mlijeka, a miris ugodniji od miska, posude na njemu su poput zvijezda na nebu. Ko se sa njega jednom napije, nikad više neće ožedniti.” (mutefekun alejhi)
Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Moj Havd je veći nego udaljenost Ejle (grad u Jordanu) od Adene. Bjelji je od snijega i slađi od meda pomiješanog sa mlijekom. Posude na njemu su brojnije od zvijezda na nebu. Ja ću odvraćati neke ljude od njega kao što čovjek odvraća tuđe deve od svoga vrela . Ashabi upitaše: Poslaniče, hoćeš li nas tada moći prepoznati? Poslanik , s.a.v.s, odgovori: Da. Imat ćete obilježja koje neće posjedovati nijedan drugi narod. Doći ćete mi lica bijelih i svijetlih od tragova abdesta.” ( Muslim).
Potrudimo se u svojim kratkim životima u kojima je smrt brza i neizvjesna, potrudimo se, da se nađemo na jezeru Havd, da se zajedno napijemo sa Poslanikom, s.a.v.s.
Za Akos.ba piše: Saudin Cokoja