<

Riješimo dilemu: Da li je dozvoljeno jesti konjsko meso?

Propis liječenja magarećim mlijekom, budući da je ono korisno za žene nerotkinje

Pitanje: Poznato je da je meso domaćeg magarca zabranjeno, i da, kada Allah nešto zabrani, on ga zabrani u potpunosti, ali sam pročitao da je mlijeko magarice korisno za ženu koja ne može da zatrudni, pa kakav je propis svega toga?

Odgovor: Nije dozvoljeno konzumirati meso domaćeg magarca, niti je dozvoljeno koristiti mlijeko te životinje kao lijek. Meso domaćih magaraca je bilo u početku islama dozvoljeno, pa ga je Poslanik, sallAllahu alejhi ve selleme na dan Hajbera zabranio. Buharija (br. 5520.) bilježi od Džabira ibn Abdillaha, radijAllahu anhuma, da je rekao: „Na dan Hajbera Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, je zabranio meso domaćih magaraca, a dao olakšicu u pogledu konzumirana mesa konja.“

Također, u hadisu kojeg prenose Buharija (br. 5527.) i Muslim (br. 1936.) se prenosi od Ebu Sa’lebe, radijAllahu anhu, da je rekao: „Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je zabranio meso domaćih magaraca.“

Ibn Kudame kaže: „Većina učenjaka smatra da je meso domaćih magaraca zabranjeno.”

Imam Ahmed kaže: „Petnaest ashaba Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi ve sellem, je preziralo meso domaćih magaraca. “

Ibn Abdilberr kaže: „Nema razilaženja među ulemom muslimana danas oko njegove zabrane“. (El-Mugni, 9/324).

Ibn Kudame kaže: „Mlijeko domaćih magaraca je zabranjeno po većini učenjaka, dok ‘Ata’, Tavus i Zuhri daju u tome olakšicu. A prvo je ispravnije, jer je propis mlijeka (isti kao i) propis mesa“ (El-Mugni, 9/325).

Ibn Kudame, u svojoj knjizi El-Mugni (9/338.), kaže: „Nije dozvoljeno liječenje onim što je zabranjeno poput mlijeka magarice i mesa zabranjenih životinja, niti je dozvoljeno pijenje alkohola radi liječenja.“, a dokaz tome je hadis: „Zaista Allah ono što vam je zabranio nije učinio vašim lijekom.“

Dokaz tome je i situacija u kojoj je Poslaniku spomenuto da neko pravi alkohol radi lijeka, a on je na to odgovorio: „Zaista on (alkohol) nije lijek nego je bolest”.

U djelu djelu Šerhul-munteha (3/412.) se navodi: „Zabranjen je protivotrov u kojem ima mesa zmija ili magaraca i zabranjeno je liječenje mlijekom magaraca kao i liječenje svime što je zabranjeno.“

Ibnul-Kajjim veli: „Liječenje stvarima koje su zabranjene je ružno i po šerijatu i po razumu. Kada je u pitanju šerijatska zabrana, već smo spomenuli predaje koje ukazuju na to. Što se tiče razumskih dokaza oni su sadržani u sljedećem: Allah je zabranio ove stvari zbog njihove nečistoće i On Uzvišeni ništa što je lijepo nije zabranio ovom ummetu, kao što je to zabranio sinovima Israilovim, kao kaznu njima.

On veli u prijevodu značenja: ”I zbog teškog nasilja Jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dozvoljena.” (En-Nisa, 160.)

Dakle, sve što je zabranjeno ovom ummetu je zbog nečistoće same stvari, te kako bi se ummet zaštitio i sačuvao od toga, tako da nema smisla tražiti lijeka u nečemu što je samo po sebi štetno i sadrži mahane. Kada bi se i desilo da ovakve stvari ublaže ili uklone određenu bolest, nakon toga će se pojaviti još veća bolest koja je vezana za srce zbog nečistoće koju u sebi nose ove stvari. Na takav se način uklanja fizička, ali se u srcu rađa duhovna bolest.

Također, zabrana konzumiranja spomenutog ukazuje na to da se na sve načine čovjek udalji od takvih stvari, a uzimanjem toga kao lijeka se podstiče na konzumiranje tih zabranjenih materija, što je suprotno cilju šerijata.

S druge strane, spomenute stvari su same po sebi štetne, tako da ih nije dozvoljeno uzimati za lijek. Konzumiranjem tih stvari čovjekova priroda stiče osobine nečistoće, jer ukoliko ono što se konzimira kao lijek bude nečisto, to utiče na čovjeka i njegovo ponašanje i on poprima te osobine. Upravo zbog toga Allah je zabranio hranu, piće i odjeću koja je nečista.“ (Zadul-Mead, 4/156.)

U fetvi Stalne komisije za fetve u Saudijskoj Arabiji (25/31.) je došlo: „Nije dozvoljeno liječenje pijenjem mlijeka domaćih magarica.“ Potpisnici fetve su Abdulaziz b. Abdillah b. Baz, Abdurezzak Afifi, Abdullah Gudejan i Abdullah Ku’ud.

<