Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Neki učenik upitao je svoga profesora: ”Objasni mi stvarno značenje Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Zaista sadaka ne umanjuje imetak.’ Zar čovjek koji dijeli sadaku ne izdvaja od onoga što ima, i zar to nije umanjivanje imetka?” Profesor mu je odgovorio: ”Te riječi su same po sebi jasne, zaista sadaka neće umanjiti imetak, jer Allah, dž.š., daje bereket u njegov imetak i čuva ga od propasti, štete i nestanka. Zar nisi čuo za drugi hadis u kojem je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Nema nijednog jutra u kojem ljudi osvanu a da se na Zemlju ne spuste dva meleka, pa jedan od njih rekne: ‘Moj Allahu, podari nafaku u izobilju onome koji dijeli sadaku!’, a drugi kaže: ‘Moj Allahu, podari propast i uništi imetak onome ko ne dijeli sadaku i ko škrtari!”’ Učenik je ponovo upitao: ”A šta Allah prima od našeg imetka?” Profesor je odgovorio: ”Allah je lijep i voli ljepotu! On prima ono što je halal i što je zarađeno na halal način. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio je unapređivanje i povećavanje imetka onoga koji dijeli sadaku sa čovjekom koji ima kobilu koja se oždrijebi i on hrani i pazi ždrijebe dok ne poraste i ne postane od njega velik, debeo i naočit konj, poput brda. I Allah ga opskrbljuje iz Svog obilja, i daje mu nafaku odakle se i ne nada.” ”A postoji li neki primjer ili priča koju je ispričao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, o spuštanju bereketa na imetak onoga koji dijeli sadaku?”, upitao je učenik ponovo. ”Ima”, odgovorio je profesor.
Sadaka ne umanjuje imetak
Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Neki čovjek je putovao kroz pust predio, na kojem nije bilo nikakvog rastinja, i odjednom je čuo nepoznat glas. Okretao se lijevo i desno, naprijed i nazad, ali nije mogao nikoga vidjeti, a zatim se začudio kad je otkrio da taj glas zapravo dolazi odozgo, sa nebesa. Podigao je pogled prema nebesima i opet nije vidio ništa osim krupnih oblaka koje je vjetar razgonio kud je htio. Ali, on je sigurno čuo glas koji je razumio, kako to da ne vidi onoga koji je govorio. Jasno je čuo njegove riječi: ‘Natopi bostan plemenitog čovjeka Abdullaha!’ Onda je ponovo usmjerio svoj pogled prema nebu i pratio gomilu oblaka koji su nosili kišu. Odjednom se jedan oblak izdvojio iz cjeline i nošen vjetrom krenuo u određenom pravcu. Začuđeni čovjek je odlučio da ga prati. Nakon izvjesnog vremena iz oblaka je pala kiša na jedan brežuljak koji je zapravo bio pust i ogoljen kamenjar na kojem nije bilo nijedne travke. Ali, gle čuda, kiša koja je obilno padala napravila je sebi kanal kroz kamenje i taj kanal vodio je u podnožje brda. Tim tragom je krenuo i glavni lik ove priče dok se nije spustio u podnožje brda do velikog bostana u kojem je zatekao njegovog vlasnika koji je kišu koja se slijevala sa brežuljka razvodio malim kanalima po cijelom bostanu. Kad ga je ugledao, rekao mu je: ‘Es-selamu alejke ve rahmetullahi ve berekatuhu!’ Vlasnik bostana je odgovorio: ‘Ve alejkes-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!’ ‘A kako se zoveš, dobri čovječe?’, upitao je. Odgovorio je: ‘Zovem se Abdullah, a zašto odmah pitaš za moje ime?’ Onda mu je on rekao: ‘Čuo sam i vidi čudo, zato te pitam za ime. Čuo sam glas sa nebesa kako naređuje oblaku punom kiše: Natopi bostan plemenitog čovjeka Abdullaha. Tako ti Allaha, reci mi šta to ti činiš pa je s tobom zadovoljan Allah iznad nebesa?’ Plemeniti čovjek je odgovorio: ‘Ako je zaista tako kako si rekao, onda znaj da ja kada oberem bostan, plodove podijelim na tri dijela: jedan dio podijelim kao sadaku, drugi ostavim za svoju porodicu, a treći dio ponovo zasijem.’ Na to mu je čovjek putnik rekao: ‘To je ono što ti je donijelo čast i ugled na oba svijeta. Blago tebi, dragi brate, i neka ti Allah poveća bereket u onome što trošiš na dunjaluku i u onome što ostavljaš i pohranjuješ za ahiret.”’ (Hadis bilježi imam Muslim)
saff.ba