Palestinac u svom taksi vozilu prolazi pored vojnika izraelske okupacione vojske na sjevernom ulazu u Betlehem na jugu Zapadne obale, u vrijeme sukoba koji su tamo izbili, i obraća se vojniku riječima: ”Ti nosiš oružje. Nećeš moći pucati, kukavice!”
Ovaj video snimak je objavljen na stranicama društvenih mreža prošlog petka, nekoliko sati nakon prekida vatre između Izraela i palestinskog otpora u Gazi. Na snimku se vidi kako je vojnik uperio oružje i vikao na Palestinca, ali nije pucao. Palestinac mu je također dobacio: “Reći ću Abu Ubaidi ako budeš pucao”, misleći na glasnogovornika brigada Izz al-Din al-Qassam, vojnog krila Hamasa.
Razbijanje straha
Bio je to samo jedan od brojnih video snimaka objavljenih na društvenim mrežama koji pokazuju da su Palestinci nadišli strah od vojnika izraelske okupacione vojske. Drugi snimak prikazuje Palestince dok izlaze s jutarnje molitve u petak uz uzvike ”Allahu Ekber” i skandiranje za Brigade Al-Qassam i otpor naočigled izraelskih vojnika kod jednih od vrata džamije Al-Aqsa. Vojnici nisu reagirali na to, a neki su se čak sklonili od omladine koja je prolazila.
Također je objavljen snimak na kojem regrutkinja izraelske vojske plače, iako je bila teško naoružana i opremljena, zbog okršaja sa Palestincima koji su izbili kod Bab al-Amuda (Vrata Damaska) u Starom gradu u Jerusalemu u mjesecu ramazanu. Jedan od palestinskih mladića ju trčao za njom, uprkos prisustvu vojnika u blizini, kako bi je snimio i rugao joj se.
Objavljeno je mnogo videozapisa o Palestincima koji su srušili barijeru straha pred najmoćnijom vojskom u regiji, iako su veoma dobro znali da će okupacijska vojska voditi žestoku kampanju i vršiti represiju, što podrazumijeva premlaćivanja, hapšenja, napade i maltretiranja, pa čak i ubijanja. Međutim svaki put su se iznova vraćali na tačke konfrontacije s okupatorima.
Ugnjetavanje i nepravda
Dr. Tawfiq Salman, šef palestinskog udruženja psihijatara, na pitanje Al Jazeere kako tumači ovu situaciju, kazao je da u psihologiji postoji fenomen “ugnjetavanja roditelja” ili “slabosti roditelja”. U smislu da je ova omladina, pa čak i tinejdžeri, koja je vodila posljednju pobunu protiv okupacije u Palestini, a čija se starosna dob kretala između 15 i 25 godina, gledala dok su ponižavali njihove roditelje, učitelje i starije pred njihovim očima na kontrolnim punktovima ili tokom upada okupacijskih vojnika u njihove kuće. To je kod njih probudilo osjećaj osvete i izrodilo jaku želju da zaštite roditelje i stanu u njihovu odbranu, bez obzira na cijenu.
Salman vjeruje da se zbog ugnjetavanja i nepravde okupatora i njihovog ponašanja, sa čime su ovi mladići živjeli još od svog djetinjstva, u njima pojavio duh pobune protiv svega. Srušili su psihološke barijere i pobunili se protiv zakona okupatora. Otkrili da se mir zasniva na iluziji, a kroz psihološko praćenje ove omladine kroz otprilike 15 godina, vidite djecu koja će se pobuniti protiv stvarnosti u kojoj žive i neće joj se predati. Moglo bi se reći da u ovom slučaju vrijedi narodna izreka: “Doći će dan kada će žrtva ustati protiv dželata”, i zaista je došao taj dan.
Prema Salmanu, stara generacija je bila ranjivija, zbog izraelskog progona i represije kojoj je bila izložena. Nova generacija nije prolazila kroz ono što su proživljavali njeni preci. S druge strane, izraelskim vojnicima koji su odrastali u svojim kampovima, treneri su skretali pažnju i upozoravali ih na Palestince kao da su eksplozivna naprava koja vas svakog trenutka može ubiti. Takav odnos je stvorio neku vrstu straha kod vojnika od Palestinaca, dok su Palestinci, s druge strane, postali jači.
Salman vjeruje da se revolt palestinske omladine protiv ugnjetavanja, nepravde i neprihvatanja istog, nasuprot straha prisutnog kod izraelskog vojnika, kao i korištenje društvenih mreža na način koji je palestinsku mladež pokazao kao da se organizirano masovno okupljaju, slomili teoriju o nepobjedivoj vojsci.
Umanjivanje kazne
Mladi Palestinac veoma dobro zna da je istina na njegovoj strani, zbog čega osjeća da je njegov nož jači od izraelskog nuklearnog oružja. On se osjeća jačim čak i od vojnika koji nosi oružje, i s omalovažavanjem gleda na državu koja iza njega stoji. Nije ga briga šta će biti s njim nakon toga, jer Palestinac više ne razmišlja o kazni i ne mari hoće li biti uhapšen, ubijen ili mučen, jer je bacio kamen i slomio oholost okupatora.
Salman je u razgovoru za Al Jazeeru rekao: “Ako pogledate bilo kojeg mladića ili djevojku, oni su izašli i izlaze posvuda po Palestini kako bi se suprotstavili teško naoružanim okupatorima; u Haifi, Jerusalemu i Zapadnoj obali. Kao da prelaze granice međunarodnih mjerila i bune se protiv nepravedne stvarnosti koju više ne prihvataju. Kao da je to generacija koja će dovršiti palestinski san o oslobođenju od mrske cionističke okupacije.”