Porodica – na prvom mjestu je obaveza brinuti se za svoje stado. Kao što iz kurbanske cjeline prvo odvajamo za sebe i porodicu tako u raspodjeli vremena dnevnog prvo mislimo na porodicu. Nju nikad ne smijemo zaboraviti. Ona je naš prioritet. Neće nam kurban pomoći preći preko sirat ćuprije ako nas vlastita djeca budu vukla za noge i usporavala optužujući nas da se nismo brinuli za njih, da ih nismo u mekteb slali, klanjati naučili, itd..
Kad prođu dani žrtve, bajramski dani, ne prestaje naša obaveza žrtvovanja jer vjernik stavlja težište na ono čemu nas žrtva uči, na ono što nam kurban daruje, a daruje nam spoznaju: za porodicu se žrtvuj!
U kurbanskoj cjelini druga trećina je namijenjena rodbini. Na obavezu prema rodbini podsjeća i prvi ajet sure En-Nisa:“Allaha se bojte i rodbinske veze ne kidajte“. Ta briga o rodbini koliko je važna najbolje će nam svjedočiti sljedeće poslanikove riječi. „Ko u krugu svoje rodbine ima siromaha, pa ne bude dobročinitelj prema njemu, i sadaku koja njemu pripada usmjeri drugom Allah mu tu sadaku neće primiti i neće ga na Ahiretu ni pogledati“. Naravno, uz porodicu i rodbinu, ova obaveza obuhvata i komšije, jer propisi uzvišenog dini islama daju veliku pažnju komšiji, stavljajući njegova prava odmah uz prava rođaka. Zato kurbansku žrtvu treba iskoristiti i za snaženje naših dobrih komšijskih odnosa. Obavezni smo se međusobno pomagati. Kada prođu dani žrtve ne prestaje obaveza našeg žrtvovanja. Ako poslije zaklanih kurbana odnosi među nam budu opet hladni i budemo jedni od drugih udaljeni, ta žrtva nema nikakav smisao jer Bogu ne treba meso već naša promjena, naša bogobojaznost Mu treba. Poslanik upozorava:“Ne silazi, ne spušta se Allahova milost na onaj narod koji ne održava rodbinske veze“.
Posljednja trećina kurbana se izdvaja siromašnima. Ebu Zer r.a. Poslanika moli: Oporuči mi nešto, što će mi u životu biti važno“. Poslanik reče: „voli siromaha i druži se s njim“. Poslanik kaže: “Allah dž.š. je na pomoći svome robu sve dok je on na pomoći svome bratu“. Želiš Božiju pomoć? Ima put, pomozi brata!”
Jezički, sadaka označava milostinju, ali ima isti jezički korijen kao i riječi صِدْقٌ (iskrenost) صَدَاقَةٌ (prijateljstvo), صَدْقَةٌ (vjenčani dar) pa ako bi se uzele u obzir sve jezičke finese ove riječi i mogućnosti njenog značenja mogli bismo reći da je sadaka djelo koje ukazuje na iskrenost imana tj. vjere u Allaha, dž.š., prijateljstvo i ljubav među ljudima, jer sadaka koju imućan čovjek dadne siromahu ukazuje na to da on voli tog siromaha, da je samilostan prema njemu te da ima namjeru da sa njim živi u miru, međusobnom potpomaganju i uvažavanju. Iz ove, jezičke definicije, možemo zaključiti da su pozitivne posljedice sadake višeznačne i da sadaka ne znači samo puko stavljanje ruke u džep i davanje jednog novčića siromahu, nego da sam taj čin ukazuje na duševno stanje i veličinu vjere čovjeka koji je udjeljuje bez obzira o veličini imetka koji je udijeljen.
dzemat-braunau.at