Uzvišeni Allah kaže: ”Tamo (u Mesdžidi Haremu) su ajeti jasni. Tamo je i mekami Ibrahim. Ko tamo ode, siguran je. Ko ima mogućnosti dužan je da obavi hadždž. To je Allahov hakk nad ljudima. Ko se ne odazove, neka zna da Allah nema potrebu za tim.” (Ali Imran, 97)
Postoje ibadeti koji su od strane Allaha određeni vremenom. Neki od tih ibadeta su: namaz, post i hadždž.
Hadždž je posjeta Kabi sa nijetom ibadeta i obavljanja određenih obreda.
Obredi hadždža se sastoje od: ihrama, tavafa, stajanja na Arefatu i Muzdelifi, saja i gađanja šejtana.
Hadždž je naređen devete godine po hidžri.
Hadždž je, po konsenzusu uleme, farz svakom imućnom i zdravom muslimanu i muslimanki. Negiranje obaveznosti hadždža, njegovo omalovažavanje ili nipodaštavanje, čovjeka izvodi iz vjere.
Prema Imamu Azamu i Ebu Jusufu, r.a., hadždž je obavezno obaviti iste godine nakon što čovjek zadobije uslove koji hadždž čine obaveznim. Odgađati za sljedeću godinu bez opravdanog razloga je grijeh. Prema Imamu Muhammedu, hadždž je obavezan jednom u životu, bez obzira kada je osoba ispunila uslove za hadždž. Nije obavezan da to učini odmah prvu godinu.
Prednost se daje fetvi imama Muhammeda, r.a., jer je ona olakšica za muslimane.
FADILETI HADŽDŽA
U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da su Poslanika, s.a.v.s., upitali:
”Koje djelo je najvrednije?” On, s.a.v.s., je odgovorio:
”Vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika.”
”Nakon toga?”, upitaše prisutni.
”Borba na Allahovom putu”, odgovori Poslanik, s.a.v.s.
”A nakon toga?”, ponovo upitaše.
”Hadždž mebrur. Nagrada za mebrur hadždž je samo džennet.” (Buhari)
Mebrur hadždž znači primljen/kabul hadždž. Prema riječima islamskih alima primljen hadždžd je onaj koji je obavljen bez grijeha.
Poslanik, s.a.v.s., je hadždž poistovjetio sa džihadom iz razloga što se čovjek na hadždžu suočava sa mnogim poteškoćama i u borbi je sa svojim nefsom.
Svaki musliman koji ide na hadždžd treba da ide svjestan čiji će gost biti. Tamo je Allahova sofra na kojoj su raznovrsni nimeti.
I kao što kaže šejh Ebu’l-Abbas el-Mursi, k.s.: ”Kada odlazite u Mekku, neka vam cilj ne bude Kaba. Neka vam cilj bude vlasnik Kabe.” Značenje ovih riječi je: ”Nemojte se vrtjeti oko Kabe kao oni što su ibadet činili kipovima. Kamen je simbol. Vi tražite hakikat! Neka vaš cilj bude Allahov oprost. Građevina je samo vesila.”
Robovanje pripada samo Allahu, a hadždž je mjerilo robovanja i mjerilo duhovne zrelosti. Ako bi se desilo da osoba propusti jedan farz namaz na hadždžu, svi sevapi hadždža ne bi mogli iskupiti ovaj grijeh.
Imam Gazali, r.a., kaže:
”Osoba koja ide na hadždž treba da se čuva od grijeha i izvršava Allahove emrove. Mora biti mnogo pažljiva kako ne bi izgubila sevape hadždža. Treba se čuvati čak i kada spava.” Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Ko ne obavi hadždž, a u mogućnosti je da to učini, između njegove smrti i smrti Jevreja ili kršćana nema nikakve razlike.” (Tirmizi)
Učenjaci hadisa su ovaj hadis protumačili rekavši da riječi ”između njegove smrti i smrti Jevreja ili kršćana nema razlike’ ne znače da će umrijet kao kršćanin ili Jevrej nego da će pasti u loše stanje svojstveno njima, te da će izgubiti ljepotu vjere. Poistovjećivanje muslimana koji ne ode na hadždž sa sljedbenicima knjige je iz razloga što su i oni vjerovali, ali nisu postupali po svojoj knjizi.
U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Ko želi da obavi hadždž neka požuri, jer se može desiti da čovjek oboli, izgubi (imetak) ili da se pojavi neka prepreka.” (Bejhaki)
Poslanik milosti nam savjetuje da požurimo sa ovim ibadetom stoga što je to ibadet koji se obavlja tijelom i imetkom. Put je dug i mukotrpan. Obredi zahtjevaju mnogo snage i sve je određeno vremenom. Nijedan ibadet nije tako težak i složen kao što je to hadždž. Paralelno tome i koristi su nebrojene. Prije svega, hadždž osigurava opraštanje grijeha. Kako stoji u hadisima, ko obavi hadždž, a da ne učini grijeh i ne kaže ružnu riječ, biva čist od grijeha kao na dan kada se rodio.
U svakom ibadetu koji činimo Allah je postavio neki uslov koji je prepreka željama nefsa. Uslov za hadždž je nečinjenje grijeha.
Mjesta gdje se hadždž čini su uistinu mubarek mjesta. Tamo je posebna duhovna atmosfera i ljepota. Kada se ta ljepota spoji sa edebom i duhovnom zrelošću, onda uticaj biva mnogo veći. Kad se neko djelo učini sa edebom, čak iako je nedostatno, Allah ga prima. Međutim, djelo učinjeno bez edeba, čak iako je potpuno, je nedostatno.
Jedne prilike Poslanik, s.a.v.s., reče hz. Omeru: ”O Omere, ti si snažan i jak. Dok činiš istilam Hadžeru’l Esvedu, možeš povrijediti slabije. O tome mnogo vodi računa. Ako vidiš da nije gužva dodirni Hadžeru’l Esved, u suprotnom donesi tekbir i poselami ga iz daleka.” (Ahmed, el Musned)
Kao što se može vidjeti iz hadisa, bilo da je to zbog tavafa ili zbog selama, uznemiravati druge nije ispravno.
O tome treba voditi posebno računa na hadždžu. Čovjek mora paziti na svaku riječ, jer kako kaže veliki alim Sufjan Sevri, r.a.: ”Nije ispravan hadždž onog ko govori ružne riječi.”
Jedan od učenjaka posljednjeg vremena je učeniku pred polazak na hadždž oporučio sljedeće:
”Na hadždž nemoj ići sa nijetom i nadom da ćeš lijepo i ispravno obaviti hadždž. Ti nemaš snage za to. Nego učini nijet da ćeš ummetu Muhamedovom činiti hizmet. Zanijeti da ćeš bolesnom ublažiti muke, dužniku pomoći da vrati dug, izgubljenog vratiti na put, podučiti propisima onog ko ne zna kako obaviti hadždž itd. Ukoliko na hadždž odeš sa takvim nijetom Allah će ti se smilovati zbog milosti prema Muhammedovom ummetu, pa će ti inšAllah primiti hadždž.”
Sebebom hadždža robu se opraštaju svi grijesi, osim hakkova prema robovima. Nefs se čisti, a iman jača. Hadždž čovjeka podsjeća na Sudnji dan i smrt, te ga navodi na kajanje. Uči ga saburu i podstiče na šukr. Uzvišena ljepota islama na hadždžu dolazi do izražaja.
Hikaja
Prenosi se da je jedan od dobrih Allahovih robova vidio Iblisa prokletog na arefatu. Iblis, l.a., je bio u veoma lošem stanju: uplakanih očiju, mršav, blijed i pognutih leđa. Dobri rob ga upita:
‘Šta je to što te je rasplakalo?’
‘Hadžije koje na hadždž idu isključivo radi Allaha, bez namjere da se bave trgovinom’, odgovori prokletnik.
”Šta je to što ti je tijelo oslabilo?” upita ponovo salih zat.
”To što oni svoje konje zauzdavaju na Allahovom, a ne na mom putu”, odgovori Iblis.
”Šta ti je lice ublijedilo?”
”To što se pomažu u pokornosti. Kada bi se pomagali u griješenju bilo bi mi mnogo draže”, odgovori Iblis.
”Šta je to što ti je savilo leđa?” upita dobri rob.
‘To što se rob okreće Allahu i čini dovu: ‘Ja Rabbi, podari mi lijepu smrt sa lijepim krajem/imanom’. Sada čekam kad će se rob početi hvaliti sa ovim djelima da mu ih upropastim.” (Kutu’l-Kulub, Ebu Talib Mekki)
Uslovi koji hadždž čine obaveznim
Da bi neko bio obavezan da obavi hadžd treba da ispunjava sljedeće uslove:
1) Da je musliman,
2) Da je pametan,
3) Punoljetan,
4) Slobodan od ropstva,
5) Da zna da je hadždž farz. Ovaj uslov važi za one muslimane koji žive u nemuslimanskim zemljama. Za one koji žive u muslimanskim zemljama, to što ne znaju da je hadždž farz, nije nikakav izgovor.
Tri su vrste šukra:
- šukr za blagodat tijela; strpljivo podnošenje teškoća u ibadetima.
- šukr za imetak; trošenje imetka na Allahovom putu.
- šukr za robovanje; izvršavanje farzova.
Hadždž je šukr za blagodat robovanja i čini se i tijelom i imetkom. Zbog toga je svakom zdravom i imućnom muslimanu hadždž farz jedanput u životu.
Međutim, bitno je paziti da se u nijet ne umiješa rijaluk. Ukoliko neko ide na hadždž da bi ga zvali hadžija ili da bi stekao naklonost ljudi, to će mu uništiti sevape svakog tamo učinjenog djela.
Hikaja
Gavsi Sani, k.s., pripovijeda:
”Neki čovjek je dvanaest puta išao na hadždž. Na svakom hadždžu je kupio jedan ibrik, napunio ga zemzemom i donio kući. Kad god bi došli musafiri, on bi ženi dovikivao:
‘Ženo, donesi zem zem iz ibrika sa sedmog hadždža!… donesi zem zem iz ibrika sa desetog hadždža!…’ itd.
Ovaj čovjek nije obavio hadždž, ibrici su hadžije.”
Edebi hadždža
Onaj ko namjerava da ide na hadždž treba da pazi na sljedeće edebe: prvi i najvažniji edeb jeste da učini lijep nijet. To znači da ide na hadždž samo i samo radi Allahovog zadovoljstva. Iako je za vrijeme hadždža trgovina dozvoljena, cilj treba da bude ahiretska trgovina; čišćenje srca, odgajanje nefsa, uljepšavanje ahlaka. Osim ovog, edebi hadža su:
1) da hadždž bude učinjen sa potpuno halal i čistim imetkom. Hadždž se ne može činiti sa haram novcem. Ukoliko se hadždž učini sa imetkom u kojem ima i halala i harama, valjan/sahih je, ali sevapi takvog hadždža su izuzetno mali.
2) ako ima neoduženih hakkova prema ljudima, da im vrati ili uzme halal od njih.
3) prije polaska na hadždž da učini teobu za grijehe. Ako ima propuštenih namaza i neispoštenih ramazana, da nastoji da to naklanja i naposti što je više moguće.
4) Da se posavjetuje sa kompetentnim osobama s kim i kako ići na hadždž.
5) Da izbjegava odjeću i uređivanje koje privlači pažnju i moglo bi biti sebeb oholosti, samopokazivanju i slično, nego da prigrli skromnost, poniznost i ihlas.
6) Prije polaska da posjeti bližnje i prijatelje. Od njih da zatraži halal i dovu.
7) Neposredno pred polazak i po dolasku da klanja dva rekata namaza. Na prvom rekatu, nakon Fatihe proučiti suru Kafirun, na drugom Ihlas.
8) Između putnika izabrati sebi prijatelje sa kojima će se razumjeti i koji će ga podsticati na sabur i biti mu od pomoći.
9) Čuvati se bilo kakve svađe i rasprave. Nikoga ne uznemiravati. Prema stanovnicima Mekke i Medine odnositi se sa poštovanjem.
10) Ne provoditi vrijeme u isprazne stvari nego u zikru, ibadetu; činiti šukr, tespih, dovu, salavate, učiti Kur’an, istigfar i slično.
Ukratko, sve misli na hadždžu treba da budu usmjerene na ibadet koji predstoji. Obavezno se treba čuvati od loših, ispraznih misli, ružnih i nepotrebnih riječi. Treba tražiti od Allaha oprost i primljen hadždž, te sa poniznošću čekati i nadati se tom rahmetu.
Onaj kod koga se poslije hadždža primjeti ljepše stanje, u ponašanju i postupanju, znači da mu je hadždž kabul.
Od Ali b. Muvaffaka se prenosi sljedeća predaja:
”Jedne godine kad sam išao na hadždž, noć Arefata sam proveo na Mini. Na san su mi došla dva meleka u zelenom. Jedan se drugom obrati: ‘O Ubejdullah’, a ovaj mu odvrati: ‘Izvoli Abdullah’. Prvi reče: ‘Znaš li koliko je ljudi ove godine zijaretilo kuću našeg Gospodara?’
‘Ne znam’, reče drugi.
‘Ove godine na hadždž je došlo šest stotina hiljada ljudi. A znaš li od koliko njih je hadždž primljen?’ upita ponovo.
‘Ne, ne znam’, odgovori drugi.
‘Hadždž je primljen samo od šestorice ljudi.’
Zatim su nestali. Mene je ovo jako potreslo, pomislio sam: ‘Ako je primljeno samo od šest ljudi onda je gotovo nemoguće da ja budem među njima.’ Vračajući se sa Arefata stao sam na Mešar-l-Haramu, razmišljao sam o tolikoj masi između kojih je samo šestorici primljeno.
Ponovo zaspah, a u snu se opet pojaviše ona dvojica, te započeše razgovor:
‘Znaš li koliko je ljudi zijaretilo Gospodarevu kuću?’
‘Da, šest stotina hiljada ljudi.’
‘A od koliko njih je primljen hadždž?’
‘Od šest ljudi.’
‘A znaš li šta je naš Gospodar noćas odredio?’
‘Ne.’
Iz hurmeta prema njih šest Allah je na svakog od njih primio hadž od po stotinu hiljada ljudi.
Nakon ove radosne vijesti probudio sam se presretan.”
Hurmet/poštovanje prema Kabi
Prvi čovjek i poslanik Adem, a.s., spušten je na zemlju u blizini Indije. Nakon nekog vremena hz. Adem i hz. Hava su se prvi put sreli u Mekki. Hz. Adem je tada rekao: ”Ja Rabbi, ja sam zaista sebi zulum učinio. Ako mi Ti ne oprostiš i ne smiluješ se, bit ću od onih koji su upropašteni.”
Allah Teala mu je primio teobu i naredio da gradi Kabu. Zatim mu je poslao meleka Džebraila, a.s., da mu pokaže mjesto na kojem će graditi Bejtullah i poduči ga obredima hadždžda.
Nakon što je Adem, a.s., izgradio Kabu, zamolio je Gospodara:
”Gospodaru moj, ko god od mojih potomaka prizna svoj grijeh kao što sam ja učinio Ti mu oprosti.”
Allah mu je odgovorio:
”Oprostit ću svakom ko tavaf učini moju kuću (Bejtullah).”
Potom ga je Džebrail, a.s., podučio kako će obaviti hadždž, nakon čega mu se Gospodar ponovo obratio:
”Među tvojim potomcima stvorit ću one koji će ispravno vjerovati i ibadet mi činiti. Da bi me spominjali na Zemlji, dat ću da izgrade mesdžide. A među njima, Kabu imenujem kao svoj bejt.” (Ibn Sa’d, Tabakat)
Zbog toga je djelo učinjeno kod Kabe vrijednije za stotinu hiljada puta nego bilo gdje drugo.
Allahova kuća je mjesto Allahovog rizaluka, Allahove počasti/ikrama. Mjesto gdje se manifestuje Allahova veličina.
Najveći ibadet svakog mesdžida na zemlji jeste namaz. Međutim najveći ibadet u haremi šerifu jeste tavaf. Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
”Pored Bejtullaha se spušta stotinu i dvadeset rahmeta. Šezdeset je za one koji tavaf čine, četrdeset za one koji klanjaju namaz i dvadeset za one koji gledaju Kabu.” (Hejsemi)
Onaj ko posjećuje Kabu treba to činiti sa prisustvom srca/huzur.
Prenosi se da je devedest devet pejgambera, a.s., preselilo na hadždžu, te da su ukopani na mjestu između mekam Ibrahima i izvora zem zema. Zbog toga treba biti mnogo oprezan i paziti na edeb. Kao što kaže Gavsi Sani, k.s.: ”Dok tavafite Kabu budite mnogo pažljivi, jer se nalazite na mjestu gdje je ukopano devedeset devet poslanika, a.s.”
Kada je jedne prilike hz. Omer ugledao grupu hadždžija, ljutito je povikao: ”Neka ove hadždžije požure i neka se što prije vrate kući!”
Prisutni nisu razumjeli šta je htio reći te ga upitaše u čudu: ”Ej Omere, šta to govoriš? Zar oni nisu Allahovi musafiri? Zar da hadždžije tjeraš od Kabe?”
”Ja ih ne tjeram, ali vidim, oni su se navikli pored Kabe, pa su zaboravili na edeb. Više ne stječu sevape nego su na putu da izgube sve što su stekli. Zbog toga neka što prije odu kako ne bi izgubili sve i bili na šteti.” (Hac ve Umre, Mehmed Ildirar)
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Za svaki korak u tavafu Allah briše po jedan grijeh i upisuje po jedan sevap.” (Tirmizi)
Jedan od velikana tabiina Said b. El-Musejjeb, r.a., je rekao: ”Ko gleda u Kabu kao u mjesto Allahovog nazara, taj biva očišćen od grijeha kao na dan kada se rodio.”
Gavsi Sani, k.s., je onima koji idu na hadždž rekao: ”Mjesta na koja idete su najsvetija mjesta na svijetu. Ne dozvolite da vam vrijeme prođe u besposlici. Ako imate propuštenih namaza, naklanjavajte ih. Mnogo učite Kur’an. Mnogo donosite salavate i činite dovu. Ne zapostavljajte virdove. Što manje vremena provodite u trgovini.”
U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
”Postoje dva tavafa koja, ako musliman učini, bit će očišćen od grijeha kao na dan kada se rodio, koliko god da ima grijeha. Prvi je tavaf nakon sabah namaza, sve do izlaska sunca, i drugi je nakon ikindije namaza, sve do zalaska sunca.”
Ko krene na put sa nijetom da obavi hadždž, a zatim preseli, sve do Sudnjeg dana pisat će mu se sevapi za hadždž. Ko preseli idući na umru, pisat će mu se sevapi za umru. Osim toga, polaganje računa onog ko preseli idući ili vraćajući se sa tog putovanja bit će lahko.
Vrijednosti Mekke i Medine
Mekka je grad sigurnosti. Grad u kojem su stotine poslanika našli utočište. Tamo se ukazuje poštovanje i živom i neživom. Ne smije se ni travka otkinuti niti mravu prepriječiti put. I vi u bijelim ihramima ste dostojni poštovanja. Ne smije vam se sa glave otkinuti dlaka niti bilo koji djelić tijela. Nikome se ne smije reći ružna riječ, makar on bio ubica vaših najbližih. Tamo je mjesto sigurnosti za sve.
Ibn Mes’ud, r.a., je rekao: ”Ni na jednom mjestu na svijetu rob neće biti pitan za svoj nijet sve dok ga ne pretoči u djelo, osim u Mekki. Čovjek će biti pitan i za ono što je u Mekki namjeravao.” Zatim je kao dokaz naveo sljedeći ajet: ”Ko u Mesdžidi Haramu naumi učiniti zlo, njega čeka teška kazna.” (Hadždž, 25)
Dakle čovjek se u Mekki treba čuvati od loših želja i ispraznih misli, jer kao što se vidi iz ajeta, čovjek će biti pitan za svaku svoju namjeru.
Kako god se za dobročinstvo učinjeno u Mekki dobija višestruka nagrada isto tako je i učinjen grijeh mnogo veći nego bilo gdje drugo. Iskup/kefaret za grijehe učinjene u Mekki je samo tamo moguć.
Velikani poput Abdullah b. Omera, Omer b. Abdulaziza i drugih su toliko vodili računa o tome da su uvijek kad bi bili na hadždžu jedan šator stavljali u okviru granica harema, a drugi izvan tih granica, na predjelu Hilla. Kada bi htjeli da čine ibadet i slično išli bi u šator u haremu. A kada bi htjeli provesti vrijeme sa porodicom, obaviti toalet i slično išli bi u šator izvan granica harema.
Neki Allahovi dostovi su rekli: ”Ibrahim, a.s., je ženu i dijete u ovom mjestu ostavio zbog toga što je to mjesto sigurnosti. Allah mu je tako naredio. U ovom sigurnom mjestu nalaze se dva mekama:
1) Mekam na kojem je bio hz. Ibrahim svojim tijelom. Ovaj veliki poslanik je tu živio i on je sagradio Kabu.
2) Mekam hz. Ibrahimovog srca. On je pejgamber Allahov dost – Halilullah. Mekam njegovog srca je mekam prijateljstva sa Allahom.”
Ko želi da ide na mekam tijela Ibrahima a.s., mora da uđe u ihrame. Ihrami se sastoje od dvije bijele prekrivke (za muškarce)- kao ćefini. Da li je moguće da se mrtav čovjek svađa, ljuti ili laže?
Ko želi da dođe na mekam hz. Ibrahimovog srca, treba da napusti loše navike drage svome nefsu.
U jednom sohbetu o hadždžu Gavsi Sani, k.s., je rekao: ”Da je Uzvišeni Allah htio, Kabu bi stavio na najviše brdo. Međutim stavio ju je na najniže mjesto u Mekki. Te se Allahov rahmet spušta na mjesto gdje je Kaba, kao što se voda slijeva u udubine. I vi budite skrušeni i ponizni kako bi se Allahov rahmet slio u vaše srce. Ne dozvolite da se sa tih mubarek mjesta vratite praznih ruku. Kakav god da tamo hizmet nađete, hizmetite. Hadždžije su Allahovi musafiri. Ko njih rastuži, rastužio je Uzvišenog Allaha. Oni koji dođu u Medinu su Poslanikovi musafiri. Ko njih rastuži, rastužio je Poslanika, s.a.v.s. Dobro pazite! Šejtan se tamo mnogo trudi oko vas.”
Musliman, ma gdje da bio, dužan je da se prema Allahovim robovima ponaša lijepo. Međutim, na ova dva mjesta to je još važnije.
Najbolje mjesto nakon Mekke jeste Medina. Tamo se dobra djela također višestruko nagrađuju.
U jednom hadisu Poslanik, s.a.v.s., je rekao:
”Za jedan rekat klanjan u mojoj džamiji u Medini pišu se sevapi kao za deset hiljada rekata. Za jedan rekat klanjan u Haremi Šerifu pišu se sevapi kao za sto hiljada rekata. Za jedan rekat klanjan u mesdžidul Aksa pišu se sevapi kao za hiljadu rekata.” (Ibnu Madže, Ebu Ja’la, Hejsemi)
Kada se kaže Medina i Munevvera, prvo na što čovjek pomisli jeste Poslanikov kabur. Oni koji idu na hadždž i umru, ne vraćaju se a da ne učine zijaret Poslanikovu džamiju. Ovaj zijaret ima mnogo razloga, ali svi se mogu svesti na jedno – želja za Poslanikovim šefaatom.
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Ko posjeti moj kabur, moj šefaat mu je obavezan.” (Eš-Ševkani, Nejlu’l-Evtar)
Također je rekao: ”Jedno od imena Medine jeste ‘ona koja uništava grijehe’ – Tajbe.” (Muslim)
”Ko zijaret učini moj kabur, uistinu će mu Allah oprostiti grijehe. I na kijametskom danu ja ću mu biti šefaadžija.” (Muslim)
Ove godine ako Allah zvanično je objavljeno da će mimo stanovnika Saudijske Arabije moći i svoju dužnost obaviti svi muslimani diljem svijeta.Uslov naravno su vakcinisane osobe.
Zvanična objava
Da Allah Teala onima koji nisu bili nasib učini da odu na hadždž, onima koji su bili da nasib učini da idu ponovo, i da nas učini od onih čiji će hadždž biti mebrur.