<

Najviše je islama izvan džamije

Autor: Abdulah Polovina

Onaj ko je osjećao i živio islam u kući, na poslu, u trgovini, u razgovoru, u sebi i u svojoj duši, takvom čovjeku je lahko naći džemat i džamiju

Blagodati i darove ramazana i ramazanskog sohbeta je nemoguće nabrojati. Ne dopustimo da te blagodati ramazana prođu, a da se njima ne okoristimo. Potvrdu o tim blagodatima nalazimo u slijedećem hadisu: “Kada je Musa alejhisselam bio u prilici razgovarati sa Allahom džellešanuhu upitao je: “Jesi li, Gospodaru, ikoga počastio kao mene koji sada s Tobom razgovaram?” “Jesam, imat ću zajednicu ljudi na Zemlji kojoj ću narediti post. Pa kada budu postili i kada im u iftar usne pobijele, a lica problijede i kada Me u takvome stanju nešto zamole, između Mene i njih neće biti nikakva zastora, a sada, o Musa, dok ti sa Mnom razgovaraš, između Mene i tebe je sedamdeset hiljada zastora.”

Pozivam sve nas da tokom ovog ramazana i ramazanskog sohbeta razmišljamo o sebi, o džematu i džamiji i našem odnosu prema njima i gdje nam se oni stvarno nalaze? Islam bi trebao i morao biti najmanje prisutan u džamijama, jer najveći broj propisa, normi, zakona, naredbi, zabrana, preporuka, se odnosi na naš boravak izvan džamije. Hoću reći, svaki čovjek je džamija, džemat, islam. Džamije su nekad imale drugačije forme, nekad su bile ograđene tek sa nekoliko kamenova, nekad nisu imale ni zidove, ni krovove, ni munare, ni ukrase, ni razglase, ni vodu, ni odvod, ni prilazni put… Nekada su ljudi bili hodajuće džamije, hodajući džemati, hodajući islam. Imamo ih i danas, ali nekako čini se sve manje.

Onaj ko je osjećao i živio islam samo dok je u džamiji i džematu, njemu danas možda fali džamija pa se stalno pita gdje su nam džamije i džemat. Onaj ko je osjećao i živio islam u kući, na poslu, u trgovini, u razgovoru, u sebi i u svojoj duši, takvom čovjeku je lahko naći džemat i džamiju. Jednostavno rečeno nema koristi od ramazana u džamiji ako ga nema u našim kućama, među našim članovima porodice, u našim postupcima mimo džamije, jer u džamiji su svi dobri muslimani i u džamiji je lahko biti musliman. Sada trebamo naći sebe, džemat, džamiju, trebamo naći ramazan u skrivenom kutku svoje sobe gdje Allah dove prima u gluho doba noći kad nas drugi ne vide i ne čuju, kad smo sami i zaštićeni od munafikluka i dvoličnjaštva na koje haman niko nije imun i od kojeg niko nije siguran, osim kome se Allah smiluje.

Kuća i taj kutak naše kućne sobe je bila i ostala osnov za izgradnju sebe, za izgradnju džemata, a džamija nastavak i kontinuitet te izgradnje sebe i džemata. Nema koristi od nastavka koji nema osnove. Jednostavno on nema smisla. A, Allah najbolje zna. Zato, iskoristimo sav onaj hajr i bereket koji sa sobom nosi ramazan. Iskoristimo ovu vanrednu priliku. Svaka propuštena prilika je trajni gubitak. A vremena za odgodu nema! I ono nezaustavljivo juri. Svako od nas, kao i cijeli Dunjaluk, je sve bliže svom kraju. Ramazan je i živimo ga puninom njegove vrijednosti! Sve bude i prođe. I mi ćemo proći. Iskoristimo ovaj ramazanski sohbet da uložimo u izgradnju naših međusobnih odnosa prije svega, i to na temeljima časne vjere, koja nas uči da se međusobno savjetujemo, poštujemo, uvažavamo, podržavamo i povrh svega volimo. Takva zajednica, ima mogućnost da pobijedi daleko snažnije, i daleko brojnije neprijateljske snage i vojske, makar se radilo i o koronavirusu.

 

<