Poznata novinarka Nada Starijaš-Al-Issa, nekadašnja dopisnica RTVBIH iz Zagreba, žena koja je dala veliki doprinos u širenju istine o Bosni i Hercegovini u najtežim vremenima, objavila je ovih dana na svom Facebook profilu veoma zanimljiv komentar o onima koji govore negativno o rahmetli predsjedniku Aliji Izetbegoviću. U nastavku prenosimo njen post u cijelosti.
SVIM BOSANSKIM FB PRIJATELJIMA
Molim sve one koji gotovo sotoniziraju rahmetli predsjednika BiH, A. Izetbegovića, da se sami “odfrendaju,” da mi uštede trud. Čitam na nekim statusima, maltene “izdajnik,” dijelio Bosnu, previše popuštao…. Gluposti!! Prenerazilo me!
NIJE PREDSJEDNIK IZETBEGOVIĆ DIJELIO BOSNU, DIJELILI SU MU BOSNU!
Sticajem sretno/nesretnih okolnosti, kao novinar, provela sam puno vremena uz predsjednika, što smatram privilegijom. Borio se za svoju Bosnu. I često u toj borbi bio usamljen, vajni bjelosvjetski međunarodni posrednici, najčešće su “posredovali” u korist onih koji su mu dijelili državu, koji su odugovlačili s deblokadom i razgraničenjem Sarajeva, kao kada je Kajišnik ultimativno tražio da linija razgraničenja ide tako da mu kuća ne ostane na “muslimanskoj strani, ” ostavljajući predsjednika Izetbegovića samog na agresorskoj vjetrometini.
Da, bilo je trenutaka kada je u očaju pred neviđenom agresijom znao reći – samo da sačuvamo barem “fildžan Bosne,” kao nukleus, jezgru buduće, jednom opet jedinstvene Bosne. TREBALI STE GA VIDJETI VI, koji sada napadate čovjeka koji se ne može braniti! A i zašto bi se branio? Zato što je živio za Bosnu?
.TREBALI STE GA VIDJETI VI GENERALI POSLIJE BITKE, kada bi se s nekih mučnih pregovora, u Sarajevo morao vraćati preko Zagreba, jer druge solucije nije bilo. Tuđman je to koristio i svaki put ga pozivao u svoje Dvore, da bi pred svijetom pokazao kako on tobože ne dijeli Bosnu, jer na prijateljski razgovor prima Izetbegovića, koga čak nije nazivao ni predsjednikom BiH, već “vođom dijela muslimana,” i čak mu, eto, velikodušno dopušta povratak u Sarajevu preko Zagreba.
To su bili Tuđmanovi “prijateljski razgovori” za pred svijetom, a više nego opasni za “po doma,” za BiH, mučni za predsjednika Izetbegovića.
SJEĆAM SE JEDNOG predsjednikovog povratka iz Tuđmanovih dvora u ambasadu BiH, kaže mi,:” Dijete, prvi put tražim da nešto napišeš, pa evo ti vijest, piši, citiraj me:
“PREDSJEDNIK IZETBEGOVIĆ, DANAS SE, PO POVRATKU U SARAJEVO, U ZAGREBU SASTAO S PREDSJEDNIKOM HRVATSKE, F. TUĐMANOM, USPUT I U PROLAZU, I AKO BOG DA, NIKAD VIŠE. ”
Nije teško zamisliti kakvi su to morali biti razgovori “ugodni,” u kojima agresor diktira uvjete, i ucjenjuje ŽRTVU! A prije toga zvrcnuo drugaru u Beogradu.
Na putu na zagrebački aerodrom, kaže predsjednik neka idem i ja, ako bude imao još što reći. I znate što je rekao? Slomljen, poslije kave s Tuđmanom, ne vidi kraj agresiji, pita me : ” Al Issa moja, hoću li ja jednog dana u džehenem? ”
Rekoh: “Predsjedničke, Vi možete samo u dženet, zbog svega što radite za Bosnu.” Samo se sjetno, tužno nasmiješio. Još dugo sam razmišljala o njegovom riječima: “Sada i ako Bog da, nikad više,” sjećam ih se i danas, riječi čovjeka kojemu je život bila Bosna.
U početku makar i “samo fildžan,” samo da prestane ubijanje, u trenucima kada su mu pokušali oteti i razbiti i taj fildžan. Što mu je drugo preostalo, osim uzdati se u taj “fildžan,” oko kojeg će se kad’, tad’, opet okupiti cijela Bosna. Znao je da se BOSNA PODIJELITI NE MOŽE, da neće pokleknuti, ni pred trenutnim silama zla. Kao što nikad’ nije. Sjećam se i danas tih i još mnogo drugih riječi čovjeka, predsjednika, koji je živio i borio se za Bosnu.
I zato, sve vas koji sada napadate takvog čovjeka, ne želim ni za fb, ni za ikakve prijatelje. Odfrendajte se sami, da vas ne moram ja”.