Uz Ramazan
U časnom mjesecu ramazanu umro je jedan bogati zimija nemusliman koji bijaše veoma krupan i debeo dako da je sebi morao posebno izraditi kaluf za papuče. Njegov leš u kovčegu (tabutu) nosliko je na groblje (mezarluk) nekoliko ljudi koji ga sahraniše.
Međutim, obnoć su lopovi otkopali njegov grob i opljačkali mu haljine u vrijednosti od 20-30 groša. Oni su se nadali da će uz pokojnika naći mnogo vrijednih stvari. Međutim, našli su samo jedan ćilim vrijedan 5-6 groša i na prsima nekakvo platno. Dakle, nebaši su se nadali velikoj dobiti i zato su podnijeli mnogo truda i muke.
Prema kadijinoj muraseli, spomenutog su ponovno zakopali, a za izdavanje murasele kadija je uzeo i naplatio 30-40 groša.
Dakle, na ovom svijetu ima mnogo nebaša.
Dva Mladića
Dvojica mladića, od kojih je jedan bio padavičar, a koji su se bespotrebno šetali uz ramazan i pušili duhan, uhvaćeni su i obješeni. Zaista, ovo je čudnovat prizor: svako vidi tuđe grijehe, a sa svojim je grijesima zadovoljan.
Iftarski top
Mula efendija je naredio da se uz ramazan uz sehur, recimo u šest sahata u najkraćoj noći, ispaljuje po jedan top na znak početka posta, što se meni nije nikako sviđalo. Međutim, ostalima se – a Bošnjacima pamet kasno dolazi – to u početku sviđalo, ali kako je pucanje topova uznemiravalo, to rekoše da od toga gotovo i nema kakve koristi.
Izvor: D. Tomašević, Bajram ide…, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2014.
Za Akos.ba priredio: Mirza Pecikoza