Posljednjih dana dogodile su brojne posjete visokih turskih delegacija u Libiji. Libiju je posjetio komandant turske mornarice Adnan Ozbal, nakon Ozbala stigli su i turski ministar odbrane Hulusi Akar i drugi visoki vojni zvaničnici. Šta se priprema?
Tema razgovora za vrijeme ovih posjeta bile su zračna baza Al-Watiya i pomorska baza u Misrati, koje će u bliskoj budućnosti koristiti turska vojska. Kada su u pitanju turski ratni brodovi koji se nalaze na obalama Libije, oni nemaju značajnih problema kada je u pitanju logistika i dalji opstanak u ovoj regiji. Pravi problem leži u zračnoj podršci, koja je do sada bila ograničena na bespilotne letjelice.
Razlog je velika udaljenost između Turske i Libije, iako u praksi turski borbeni avioni, uz avione za nadopunu goriva u zraku, mogu satima letjeti iznad Libije.
Ovo nije samo problem za Tursku, bilo koja udaljena država da se usudi na nešto slično, susretati će se sa identičnim problemom.
Zbog toga smatram kako ćemo vrlo brzo svjedočiti prebacivanju barem jedne ili čak dvije eskadrile turskih F-16 borbenih aviona u Libiju.
Zračna baza Al-Watiya trenutno je u finalnoj fazi priprema za dolazak turskih zračnih snaga. Al-Watiya je gotovo očišćena od mina i trenutno se razmještaju sistemi protuzračne odbrane.
Al-Watiya zračna baza nalazi se blizu libijske granice sa Tunisom, zbog toga pripreme zračne baze, pored toga što je potrebno dopremiti logistiku za održavanje F-16 aviona, potrebno je i osigurati zračnu bazu od potencijalnog zračnog napada.
Kada je u pitanju dolazak turskih F-16 u Libiju, smatram kako oni neće direktno dejstvovati protiv Haftarovih snaga, niti ruskih Mig-29 u Libiji.
Njihova uloga i misija svodit će se na zaštitu bespilotnih letjelica u zraku, kao što su to činili u Siriji za vrijeme operacije „Proljetni štit“.
Za vrijeme operacija u Siriji, turski borbeni avioni F-16 pružali su zračnu zaštitu turskim bespilotnim letjelicama na terenu, presretajući neprijateljske borbene avione koji bi potencijalno mogli ugroziti same bespilotne letjelice.
Turska unutar Libije zvanično neće ići u direktnu konfrontaciju niti sa Rusijom, niti protiv Haftarovog režima. Naravno, ukoliko dođe do ugrožavanja turskih interesa u Libiji, to je posebna situacija u kojoj bi sigurno došlo do odmazde, čak i protiv ruskih ili egipatskih pilota.
Posljednjih dana pojavili su se snimci kako Haftarove snage raspoređuju balističke rakete Scud u Libiji. Da li su ove balističke rakete prijetnja turskim vojnim bazama u Libiji?
Radi se o starim balističkim raketama SCUD-B dometa do 300 kilometara, čije odstupanje od cilja iznosi čak i do 1 kilometar. Radi se o balističkim raketama na tečno gorivo, koje zahtijevaju pripremu i punjenje goriva prije lansiranja.
Međutim, nije poznato da li Haftarove snage uopšte posjeduju gorivo za ove balističke rakete, niti sovjetsku platformu za vertikalno lansiranje.
Naravno, turska vojska ukoliko bi uočila sovjetske platforme za lansiranje Scud balističkih raketa, vrlo vjerovatno da bi brzo bile preventivno uništene.
Pored toga, sama priprema Scud balističkih raketa za lansiranje, postavljanje na vertikalnu platformu za lansiranje i dopuna goriva u raketu uzima dosta vremena, što daje turskim zračnim snagama mogućnost da ih lociraju i unište.
Sve u svemu, Scud mogu predstavljati rizik za turske vojne baze u Libiji, pogotovo u slučaju ukoliko bi došlo do masovnijeg napada na zračnu bazu.
Zašto je Rusija uopšte poslala Mig-29 u Libiju? Tačnije, zbog čega Rusija sigurni “proxy sukob” pretvara u konvencionalni?
Nakon velikih gubitaka u redovima ruskih plaćenika, nakon gubitka velike količine vojne opreme i sistema zračne zaštite, Rusija je shvatila da gubi na terenu tj. gubi u hibridnom ratu. Ruski vojnici koji su bili na vratima Tripolija, koji su držali u okruženju i blokadi, potpuno su razbijeni i protjerani na istok.
Upravo iz ovoga razloga Rusija sa Mig-29 i novim nadograđenim verzijama Pantsir S1, koji su dopremljeni u Libiju, nastoji uspostaviti balans i ravnotežu protiv Turske.
Međutim, da li će ovo odvratiti libijsku vladu u Tripoliju i Tursku od ofanzive nad Sirtom i Jufrom? Naravno da ne. Do ofanzive će sigurno doći u narednom periodu, niti Egipat niti Rusija neće uspjeti takvo nešto zaustaviti, iako će to biti krvavi sukob.
Haftarove milicije danas većinom čine strani plaćenici iz Sudana i drugih afričkih država, uz ruske plaćenike.
Međunarodno priznata libijska vlada uz podršku Turske će preći Sisijevu “crvenu liniju”, međutim, Sisijev plan o naoružavanju libijskih plemena uz granicu sa Egiptom je propao. Ako se pitatate zašto, odgovor je zbog toga što su plemena u dugogodišnjem međusobnom sukobu, jednostavno nisu u stanju da se ujedine i stanu uz Haftarove snage.
Autor: F.T