Svaki islamski propis ima količinu, mjeru i vrijeme izvršavanja, izuzev zikra Allaha Uzvišenog. Zikr Allaha Uzvišenog nije determiniran ni količinom ni vremenom.
Kad god nam se ukaže prilika, u svakoj situaciji, u svako vrijeme i na svakom časnom mjestu zikr se može vršiti. Čak se ide dotle da se zikr toliko puno i neprekidno čini da ljudi pomisle da osoba nije pri pameti, kao što prenosi Ebi Se’id el-Hudri, r.a., da je Allahov Vjesnik, s.a.v.s., rekao: „Toliko spominjite Allaha Uzvišenog, dok vam ne kažu: ‘Luđaci.’“ (Ahmed)
Koliko treba zikrullah prakticirati, najbolje će ilustrirati Poslanikove, s.a.v.s., riječi, koje prenosi Mu’az b. Džebel, r.a. Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s., je jedne prilike bio upitan: „Koja su djela najvrijednija,“ pa je odgovorio: „Da preseliš na ahiret, a da ti jezik bude vlažan od zikrullaha.“ (Ibn Hibban)
U autentičnom hadisu, kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a., o sedam vrsta osoba koje će zadobiti mogućnost boravka u Allahovom hladu na Sudnjem danu, kada drugog hlada odim Njegovog neće biti i gdje će posebno uživati, pored ostalih, navodi se ona osoba koja spomene Allaha u samoći, pa pusti suzu. (Buhari)
Nažalost, pojedinci misle da je izvršavanje zikra obično gubljenje vremena i institucija koja ima fakultativnu važnost. Oni kao da ne shvataju da je zikr obligatna dužnost svakom punoljetnom i pametnom muslimanu, neka malo dublje analiziraju Kur’anske ajete i Vjerovjesnikove, s.a.v.s., hadise u kojima se sasvim jasno tretira ova institucija i eksplicite inicira njeno kontinuirano izvršavanje.
Mi smo, pored namaza, dužni konstantno zikr Allaha činiti, jer često nismo u stanju obaviti namaz kako valja, obzirom na našu veliku vezanostmza dunjaluk i dunjalučke poslove, pa je upravo, otuda, zikr divna prilika da to donekle popravimo. Da je naša obaveza Allaha Uzvišenog spominjati i zikr Ga činiti, i pored namaza, jasno ističu Kur’anske riječi:
- „A kada namaz završite, ALLAHA SPOMINJITE, i stojeći, i sjedeći, i ležeći!“ (En-Nisa’, 103.)
- „A kada se namaz obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite I ALLAHA MNOGO SPOMINJITE, da biste postigli što želite!“ (El-Džumu’a, 10.)
Svjedoci smo da čak neke osobe kritikuju ljude koji, po njima pojačano ili intezivnije zikr čine, da u tome pretjeruju, dok oni to isto vrijeme provode u beskorisnim sijelima gdje se Allah Uzvišeni gotovo i ne spomene, tračajući, ogovarajući i beskorisne riječi upotrijebljavajući. Zar oni ne čitaju Kur’an i ne nalaze u njemu naredbe poput ovih:
- „I ZIKR ČINI GOSPODARA SVOGA i Njemu se potpuno posveti.“ (El-Muzzemmil, 8.)
- „I ZIKR ČINI GOSPODARA SVOGA ujutro i predveče, ponizno i sa strahopoštovanjem!“ (El-A’raf, 205.)
- „I ZIKR ČINI GOSPODARA SVOGA ujutro i predveče, i u jednom dijelu noći i radi njega namaz obavljaj, i dugo Ga noću hvali.“ (Ed-Dehr, 25-26.)
Pravi sljedbenik Allahovog Poslanika, s.a.v.s., je upravo osoba koja Allaha Uzvišenog stalno zikr čini. To precizira Gospodar svjetova kada kaže: „Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za svakoga ko se nada Allahovoj milosti i nagradi na Onome svijetu i KOJI ČESTO ALLAHA ZIKR ČINI!“ (El-Ahzab, 21.)
Izvor: Šta svaki musliman treba da zna
Autor: Šefik Kurdić