Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Zer ibn Hubejš prenosi od Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u toku noći ušao u mesdžid u društvu hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera, zatekavši u mesdžidu Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu anhu, koji je klanjao nafilu namaz učeći suru En-Nisa’. Nakon što je proučio sto ajeta, učio je dovu. Vidjevši ga kako uči dovu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Traži od Allaha, dat će ti! Traži od Allaha, dat će ti!” Zatim je rekao: ”Koga raduje da uči Kur’an – blago i osjećajno – kako je i objavljen, neka ga uči onako kako ga uči Ibn Ummi ‘Abd (nadimak Abdullaha ibn Mes’uda).” Ujutro je Ebu Bekr, radijallahu anhu, otišao kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obraduje onim što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o njemu, a zatim ga je upitao: ”Koje riječi si izgovarao dok si učio dovu?” Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, odgovorio je: ”Učio sam: Allahu moj, molim Te da mi podariš vjerovanje (iman) bez kolebanja i odmetanja, i blagodati koje neće nestati, i društvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na najuzvišenijem mjestu u Džennetu.” Nakon Ebu Bekra, radijallahu anhu, i Omer, radijallahu anhu, došao je da obraduje Abdullaha ibn Mes’uda, pa mu je rečeno: ”Ebu Bekr te pretekao.” Tada je hazreti Omer rekao: ”Allah se smilovao Ebu Bekru, nikad se sa njim nisam natjecao u dobru, a da me nije pretekao.” (Ahmed u Musnedu, šejh Albani je ovaj hadis ocijenio kao hasen – dobar, V/379, broj hadisa: 2301.)
Kada su muslimani u Mekki rekli: ”Mi učimo Kur’an tajno zbog straha od nevjernika. Ko bi od nas izašao i javno učio Kur’an kod Ka’be, uzdižući time islam?”
Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, rekao je: ”Ja ću izaći i javno učiti Kur’an, a neka nevjernici rade šta hoće.” I otišao je kod Ka’be, a Kurejšije i njihove glavešine su mu se smijali. Zatim je počeo glasno učiti Kur’an, i to je bio prvi put da neko od muslimana naglas uči Kur’an kod Ka’be. Abdullah ibn Mes’ud, učio je: ”Er-Rahman – ‘allemel-Kur’an – halekal-insan – ‘allemhul-bejan.”
Kurejšije su došle do njega i udarali ga dok nije onesviješćen pao na zemlju, ali je on bio presretan, jer je prvi javno i naglas učio Kur’an kod Ka’be.
Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, jedanput je držao govor skupini ashaba, pa je, između ostalog, rekao: ”Allaha mi, nije objavljena ni jedna kur’anska sura, a da ja ne znam gdje i kada je objavljena, i povodom čega/koga je objavljena. Ja sam naučio direktno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sedamdeset i nekoliko sura. Ashabi znaju da sam ja najbolji poznavalac Allahove Knjige među njima, ali, Allaha mi, nisam najbolji među njima.” (Buharija)
Buharija i Muslim zabilježili su predaju od Abdullaha ibn Mes’uda, r.a., u kojoj dolazi da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Uči mi Kur’an.” ”Allahov Poslaniče, kako ću ti učiti Kur’an, a on se tebi objavljuje”, rekao sam.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Ja volim slušati Kur’an od nekog drugog.” Onda sam mu učio suru En-Nisa’, dok nisam došao do ajeta: ”I kako će biti kada iz svakog ummeta dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv njih.”
Tada mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Dosta je, Ibn Mes’ude!” Pogledao sam ga i vidio sam kako plače.” Suze samilosti tekle su niz plemenito lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog straha od prizora Sudnjeg dana, jer će on biti pozvan da bude svjedok, pa ga je obuzelo sažaljenje prema njegovom ummetu, svjestan da će mnogi pripadnici njegovog ummeta biti opterećeni upropaštavajućim grijesima. Zato će njegove riječi toga dana biti: ”Gospodaru, moj ummet, moj ummet!” I zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoju dovu ostavio za Sudnji dan, a ona će biti u znaku zauzimanja (šefa’ta) za grješnike iz njegovog ummeta, i Allah će prihvatiti Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimanje za njegov ummet.
Preuzeto: saff,ba