Među nama ima onih koji misle da je pozivanje u dobro i odvraćanje od zla posebno samo za neke pojedince. Od nas ima onih koji vide nekoga da naređuje na dobro i odvraća od zla pa ga ne potpomognu u tome, čak ima onih koji se ismijavaju i napadaju one koji naređuju na dobro i odvraćaju od zla i staju na stranu onih koji čine zlo…
Muhammed ibn Salih el-Usejmin rhm
Zahvala pripada Allahu. Njega hvalimo, od njega pomoć i uputu tražimo. Njemu se utječemo od zla naših duša i od zla naših loših djela. Koga Allah subhanehu we te’ala uputi na pravi put, nema onog koji će ga u zabludu odvesti; a koga Allah u zabludi ostavi, nema tog koji će ga na pravi put uputiti. Svjedočimo da nema drugog istinskog božanstva koje zaslužuje da bude obožavano do Allah tebareke we te’ala, i svjedočimo da je Muhammed sallallahu ‘alejhi we sellem Allahov pokorni rob i Njegov poslijednji poslanik kojeg je Allah poslao sa istinom, kao onaj koji donosi radosne vjesti i onaj koji opominje, kao onaj koji poziva Allahu Njegovom dozvolom, i kao svjetiljka koja sija.
“O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite nego kao muslimani!” (Prevod značenja – Ali’Imran, 102.)
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je suprugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I bojte se Allaha – s čijim imenom jedni druge dozivate – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allaha, zaista, zna ono što radite.” (Prevod značenja – En-Nisa, 1.)
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vaša djela popraviti i grijehe vam oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postigao je veliki uspjeh.” (Prevod značenja – El-Ahzab, 70-71.)
Doista, najljepši govor je Allahov govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda sallallahu ‘alejhi we sellem. Najgore stvari su novine u vjeri, svaka novina u vjeri je novotarija, svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda vodi u vatru, a zatim:
Zahvala Allahu, subhanehu we te’ala, kojem pripada ono što je na nebesima i što je na zemlji, Vladaru svih vladara, Koji daje vlast onome kome On hoće i uzima je od onoga koga On hoće. On uzvisuje koga On hoće i ponižava koga On hoće, u Njegovoj ruci je svako dobro, i On. uistinu, sve može. On uvodi noć u dan, i uvodi dan u noć; od neživog stvara živo i od živog neživo i opskrbljuje onoga koga On hoće bez polaganja računa. Kaže Allah, dželle še’nuh:
“O vjernici, ako vi Allaha pomognete, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti. A onima koji ne vjeruju – propast njima! Njihova djela su najgora.” (Prevod značenja – Muhammed, 7.-8.)
U ovom plemenitom ajetu Allah, dželle še’nuh, poziva Svoje robove, poziva one koji su povjerovali u Allaha i Njegova poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, i daje im ovo veliko obećanje, a Allah, tebareke we te’ala, ne krši svoja obećanja. Kaže Uzvišeni:
“…obećanje je Allahovo, a Allah neće obećanje Svoje iznevjeriti, ali većina ljudi ne zna: oni znaju samo spoljašnju stranu života na ovom svjetu, a prema onom svijetu su nemarni.” (Prevod značenja – Er-Rum, 6.-7.)
Allah, subhanehu we te’ala, daje im obećanje, a On je Onaj koji ispunjava Svoja obećanja, koje u sebi sadrži dvije stvari: Prva: Pobjeda i učvršćivanje stopa na pravom putu, i Druga: Poniženje neprijatelja i propast njihovih djela, kao što kaže Allah, te’ala:
“A onima koji ne vjeruju – propast njima! Njihova djela su najgora.” (Prevod značenja – Muhammed, 8.)
O Allahovi robovi! Allah, dželle še’nuh, daje obećanje vjernicima da će im dati ove dvije stvari ali pod jednim uslovom (šartom) – a to je da pomognu Allaha, dželle dželaluh, zato što kaže: “… ako vi Allaha pomognete, i On će vama pomoći… “. A šta znači to: “… ako vi Allaha pomognete…”? Allah, dželle še’nuh, to pojašnjava u Svojoj knjizi i kaže:
“A Allah će sigurno pomoći one koji Njega pomognu, – ta Allah je zaista moćan i silan:, one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i zekat udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – a Allahu se na kraju sve vraća.” (Prevod značenja – El-Hadždž, 40.-41.)
Dakle, ova pomoć i pobjeda koja se spominje, biva samo nakon što vjernici imadnu vlast na Zemlji, ali Allah, tebareke we te’ala, im neće dati vlast na Zemlji osim pod uslovom, a to su riječi Uzvišenog:
“Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo vjeru njihovu s kojom im je zadovljan učvrstiti, i da će im sigurno strah bezbjednošću zamijeniti: oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati.” (Prevod značenja – En-Nur, 55.)
Zato mora da se čini ibadet Allahu, subhanehu we te’ala, i mora da se napusti širk, u potpunosti. Moramo izvršavati ono što nam Allah naređuje u potpunosti, obavljati namaz, davati zekat, postiti Ramazan, obavljati hadždž i umru, činiti dobročinstvo roditeljima, bližnjim, komšijama, moramo hraniti siromahe, učiti Kur’an i razmišljati o njegovim ajetima, moramo ostaviti ono što nam Allah, dželle še’nuh, zabranjuje u potpunosti, ostaviti sve vidove kufra i širka u ibadetu, da Allaha direktno molimo bez posrednika, da ne molimo niti od turbeta niti od šejhova niti ikoga od Allahovih poslanika, da smatramo nevjernicima one koje je Allah, dželle še’nuh, nazvao nevjernicima od kršćana, židova, medžusija i drugih, da ne smatramo da ima uputa koja je bolja od upute Muhammeda, sallallahu ‘alejhi we sellem, da ne preziremo išta od onoga sa čime je došao Muhammed, sallallahu ‘alejhi we sellem, da se ne ismijavamo sa nečim od vjerskih propisa, da ne pravimo sihre, da ne prijateljujemo sa mušricima i potpomažemo ih protiv muslimana, da se ne okrećemo od izučavanja Allahove vjere, da se ne nadamo i strahujemo od ikoga mimo Allaha, dželle še’nuh, da se ne oslanjamo na na nekoga mimo Allaha, na neku ljudsku ili materijalnu silu koliko god bila jaka ili velika ta snaga i sila, zato što onaj ko se osloni na nekog mimo Allaha, Allah će ga poniziti kada se najviše nada pobjedi.
Kaže Allah, tebareke we te’ala:
“Ako vas Allah pomogne, niko vas neće moći pobjediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoći?” (Prevod značenja – En-Nur, 55.)
Zar ne znate šta se desilo sa Adom, narodom Huda, alejhi-selam, kada su se uzoholili i rekli: “Ko je od nas jači?” pa je rekao Uzvišeni Allah:
“A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih, – a i naše ajete su poricali.” (Prevod značenja – Fussilet, 15.)
Kako je uništen ovaj narod? Kako je uništio Allah, subhanehu we te’ala, narod koji je prizivao svoju snagu a negirao snagu Uzvišenog Stvoritelja? Poslušajte Allahove riječi:
“I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar silni i snažni, da bismo im još na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju, – a patnja na onom svijetu biće, zaista, još sramnija -, i niko im neće u pomoć priteći.” (Prevod značenja – Fussilet, 16)
i kaže, dželle še’nuh, na drugom mjestu:
“Semud i Ad su Sudnji dan poricali, pa je Semud uništen glasom strahovitim, a Ad uništen vjetrom jakim i silovitim, kome je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude kao da su palmini panjevi povaljani vidio, i da li vidiš da je iko od njih ostao?” (Prevod značenja – El-Hakka, 4.-8.)
Pogledajte samo kako je uništen ovaj narod žestokom kaznom koja je bila spora i bolna. Doista u Kur’anskim kazivanjima nalaze se mnoge pouke za one koji imaju razuma, za one koji vjeruju u Allaha i Njegova poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem.
O Allahovi robovi! Na Allaha se samo istinski oslonite, nemojte se nadati u nekog drugog mimo Allaha, niti se bojte i strahujte od nekog drugog mimo Allaha. Kaže Allah, ‘azze we dželle, u Svojoj knjizi:
“… a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” (Prevod značenja – El-Maide, 23.)
Zato kaže Allah: “… oni će samo Meni ibadet činiti, i neće druge Meni ravnim smatrati.” (Prevod značenja – En-Nur, 55.). Kada se ostvari vlast na Zemlji uspostavljanjem ibadeta Allahu i ne čineći mu širka tada dolaze četiri osobine koje moraju da se nađu kod vjernika da bi bile uzrokom Allahove pomoći nama i pobjede kao što se spominje u ajetu:
“A Allah će sigurno pomoći one koji Njega pomognu, – ta Allah je zaista moćan i silan:, one koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i zekat udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – a Allahu se na kraju sve vraća.” (Prevod značenja – El-Hadždž, 40.-41.)
Prva osobina: Obavljanje namaza.
Da se obavlja u potpunosti sa njegovim šartovima, ruknovima i vadžibima, da se obavlja sa voljom i ljubavlju a ne kao što to obavljaju munafici: “… a kada se dižu na namaz dižu se lijeno.” (Prevod značenja – En-Nisa, 142.), da se obavlja namaz na vrijeme, u džematu za one kojima je džemat obavezan, 
da se upotpunjava abdest, da se klanja skrušeno uz prisustvo srca i smirenost tijela, da se ponašamo u namazu kao da razgovaramo sa Allahom, subhanehu we te’ala, spominjući ga (čineći zikr), učeći Kur’an i razmišljajući o onome što učimo, da mu se obraćamo u dovi skrušeno, da osjećamo u srcima bogobojaznost dok činimo ruku’u i sedždu.Ja vam sada postavljam pitanje na koje sami sebi dajte odgovor, i znajte da će te za isti odgovor biti pitani na Sudnjem danu. Da li iko od nas obavlja namaz onako kako to traži od nas Allah subhanehu we te’ala? Od nas ima onih koji namaz obavljaju sa lijenošću. Od nas ima onih koji ne klanjaju osim kada su u prisustvu drugih, stideći se od njih. Od nas ima onih koji ne znaju šta izgovaraju u namazu, koji ne obavljaju ruku’u i sedždu kako treba. Od nas ima onih koji ne prisustvuju namazu u džematu, koji ne obavljau namaz na vrijeme. Od nas ima onih koji nikad na sabah ne ustaju kod kuće, a kamoli u džematu. Od nas ima onih koji namaz i ne obavljaju.
Druga osobina: Udjeljivanje zekata.
Zekat je dio posebnog imetka koji je Allah, dželle še’nuh, naredio da se udjeljuje posebnim kategorijama ljudi koji su potrebni imetka. Zekat se udjeljuje drage volje, nadajući se nagradi od Uzvišenog Allaha, tebareke we te’ala, i vjerujući u Allahove riječi:
“Uzmi od njihovih imetaka zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim učiniš.” (Prevod značenja – Et-Tevbe, 103.)
Da li ima od nas onih koji daju zekat onako kako je naređeno. Među nama ima onih koji škrtare i ne udjeljuju zekat. Ima onih kojima je mrsko što daju zekat, koji traže olakšice i raspituju se da li ima mišljenje kod islamskih učenjaka po kojem nisu obavezni da daju zekat.
Treća osobina: onih kojima je obećana Allahova pomoć je da naređuju dobro, a dobro je sve što naređuju Allah i Njegov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem.
Oni ne naređuju ono što i sami nisu sproveli. Znaju da je naređivanje na dobro i odvraćanje od zla od najbitnijih obilježja Allahovog šerijata i od onoga što ga održava među ljudima. Oni naređuju dobro zato što vole da Allahovom zemljom zavlada šerijat. Oni naređuju dobro zato što ga sami rade i znaju vrijednost toga pa žele dobro ljudima kao i samim sebi, i to je od potpunosti imana.
Četvrta osobina: je odvraćanje od zla i lošeg, a to je sve što je zabranio Allah, dželle še’nuh, i Njegov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, od velikih i malih grijeha, i oni ne odvraćaju od zla a da ga i sami nisu ostavili.
Žele da Allahov šerijat u potpunosti zavlada među ljudima. Kaže Allah subhaneh:
“I neka među vama bude skupina onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, – oni će uspjeti.” (Prevod značenja – Et-Tevbe, 103.)
Oni odvraćaju od zla bojeći se da ih ne zahvati Allahovo proklestvo koje obuhvata i loše i dobre od ljudi ako ne budu odvraćali od zla, kao što se dogodilo sa benu-israilom. Kaže Allah, tebareke we te’ala:
“Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su bili nepokorni i granice prelazili: jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (Prevod značenja – El-Maide, 78.-79.)
Opet postavljam pitanje: Da li među nama ima onih koji pozivaju na dobro i odvraćaju od zla? Među nama ima onih koji ne pozivaju na dobro i odvraćaju od zla svoje bližnje a da ne govorimo dalje. Među nama ima onih koji misle da je pozivanje u dobro i odvraćanje od zla posebno samo za neke pojedince. Od nas ima onih koji vide nekoga da naređuje na dobro i odvraća od zla pa ga ne potpomognu u tome, čak ima onih koji se ismijavaju i napadaju one koji naređuju na dobro i odvraćaju od zla i staju na stranu onih koji čine zlo.
Znajte braćo po imanu, da islamsko društvo ne opstoji i ne biva jakim radi jake ekonomije, ili mnoštva imetka ili uređenosti, niti ičim od ukrasa ovog svijeta, zato što je dunjaluk sav prolazan i prolazan je onaj ko je na njemu, nego je snaga i prosperitet u vjerovanju u Allaha, pozivanju u dobro i odvraćanju od zla.
Znajte Allahovi robovi ako budemo od onih koji gledaju da se čini nepokornost Allahu, subhanehu we te’ala, da se prelaze njegove granice, i ostanemo ravnodušni bojati se da nas ne snađe opšta Allahova kazna, koja će obuhvatiti i vjernike i nevjernike.
“I bojte se fitne koja neće pogoditi samo one među vama koji su nepravednici, i znajte da Allah strašno kažnjava.” (Prevod značenja – El-Enfal, 25.)
Usporedimo svoje stanje sa stanjem prvih generacija, onih kojima je Allah dao vlast na istoku i zapadu. Pred kojima su najveći vladari bili poniženi i poraženi. Usporedite naše stanje s njihovim stanjem. Usporedite naš ibadet s njihovim ibadetom, naš namaz s njihovim namazom, naš post s njihovim postom, našu ljubav prema sunnetu s njihovom.
Molimo Allaha da nas vrati na uzvišene principe ove vjere, da nam se smiluje i usadi u naša srca ljubav prema svakom dobru i da nam da snage da ga činimo, i da usadi u naša srca prezir svakog zla i učvrsti nas da ga se u potpunosti klonimo. Molim Allaha za oprost i meni i vama.
Pripremljeno po predavanju istaknutog učenjaka:
Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina, rhm.