Brojni elitni komandosi šitskog Hezbollaha nastradali su protiv turske vojske u operaciji u Idlibu, zvaničnici izraelske vojske kažu kako su pratili situaciju i naučili puno toga iz ove bitke.
Izrael je vrlo pažljivo promatrao borbe između Hezbollahove Radwan jedinice i turskih snaga u sirijskoj provinciji Idlib piše izraelski Jerusalem Post.Izraelski zvaničnici kažu da je elitnoj Hezbollahovoj jedinici bilo teško suprotstaviti se turskoj vojsci.
Vrijedi podsjetiti kako je upravo izraelska vojska prvi put u svojoj historiji ostala nemoćna protiv pro-iranske šitske skupine Hezbollah, za vrijeme rata u Libanonu 2006. godine.
Početkom februara turska je vojska rasporedila tenkove, oklopna vozila, artiljeriju i trupe u Idlibu kako bi zaustavila sirijsku režimsku ofanzivu i povratila posljednje uporište opozicije u zemlji, koje je bilo pod stalnim napadima Hezbollaha kao i šiitskih milicija iza kojih stoji Iran.
Izraelski vojni stručnjaci posljednjih mjeseci analiziraju strategiju turske vojske na sjeveru Sirije, jer su Hezboollah i šitske milicije u okršaju protiv turske vojske ostali nemoćni. Izraelski mediji posljednjih mjesec dana pišu o tome kako je Hezbollah doživio neviđene gubitke u Siriji.
Ali da li je samo to ono što je zaintrigiralo izraelsku vojsku? Naravno da ne. Druga stvar koja je privukla pažnju je nemoć ruskih protuzračnih sistema protiv turskih bespilotnih letjelica. Izrael je zabrinut jer se postavlja pitanje efikasnosti izraelskih sistema protiv turske vojske.
Nakon turske vojne operacije u Siriji, Izrael je postao naglo zainteresovan oko uspostavljanja diplomatskih veza sa Turskom. Izrael se tada distancirao od svojih dotadašnjih saveznika poput UAE, Grčke i drugih.
Ali ono što u cijeloj situaciji privlači pažnju je to što Izrael želi uspostaviti diplomatske odnose sa Turskom, uprkos današnjim neslaganjima oko gotovo svih pitanja vezanih za Palestinu i Jerusalem.
Ovako veliki zaokret u izraelskoj politici prema Turskoj nije mogao uzrokovati niti Hezbollah niti bilo koja druga organizacija.
Zašto to kažem? Izrael je više od deceniju zajednički sa Grčkom i drugim državama gradio vojni blok protiv Turske. Posljednjih godina Izraelska vojska organizovala je brojne vojne vježbe u istočnom Mediteranu usmjerene protiv Turske.
Sada Izrael iznenadno okreće leđa svojim dugogodišnjim saveznicima, izbjegavajući sa njima čak i verbalnu osudu protiv Turske! Zašto?
Postoje dvije mogućnosti: Izrael u svom dosadašnjem bloku vidi velikog gubitnika, ili je zapao u brigu oko sopstvene budućnost pa slijedi dobro poznatu taktiku „Ako ne možeš da ih pobijediš, pridruži im se“.
Današnji Izrael u mogućnosti je kontrolisati većinu arapskih država iz prostog razloga jer su ovisne o američko-izraelskom naoružanju. Da li je Turska u sličnoj situaciji? Naravno da ne!
Podsjetit ću vas na izjave američkog predsjednika Trumpa o Saudijskoj Arabiji i kralju Salmanu, gdje kaže: „Da nije nas (Amerike), kralj Salman ne bi opstao niti dvije sedmice“. Kakva je bila reakcija Saudijskog kralja ovu izjavu? Samo šutnja.
Ali prisjetimo se kada je Trump pokušao na isti način da ponizi Tursku, susreo se sa odgovarajućim odgovorom. Trump je poslao predsjedniku Erdoganu prijeteće pismo u kojem je tražio da ne pokreće vojnu operaciju protiv terorista YPG-a u Siriji.
Međutim, dan nakon dolaska ovog pisma u Tursku, turska vojska je ušla u Siriju, američka vojska je bila ta koja se kukavički povukla, da bi izbjegli direktan okršaj protiv Turske! Za vrijeme posjete SAD-u, predsjednik Erdogan je vratio ovo prijeteće pismo Trumpu, kao “javni šamar“ pred publikom i novinarima.
Izraelski mediji su tada pisali kako se Americi ne može vjerovati, jer su “prodali“ svoje najbliže i navjernije saveznike u Siriji, misleći na teroriste kurdskog YPG-a.
Šta bi se moglo u budućem periodu događati između Izraela i Turske?
Turska i Izrael imaju određene zajedničke interese u istočnom Mediteranu, ali u Siriji to prosto nije moguće. Ukoliko bi Izrael povukao kočnicu i postigao mir sa Palestincima, odrekao se Jerusalema kao glavnog grada, zbližavanje sa Turskom vjerovatno bi se dogodilo u određenoj mjeri.
Izrael bi tim profitirao, jer bi se stekle mogućnosti da bude uspostavljena najjeftinija moguća pomorska dionica izraelskog plinovoda ka Evropi, preko Turske.
Turska bi u velikoj mjeri profitirala, jer bi zadala snažan udarac koaliciji na čelu sa Grčkom, Egiptom, UAE i Rusijom. Ovo u konačnici i jeste jedan od glavnih ciljeva Turske, razbiti i podijeliti ovaj blok koji je danas glavna vanjska prijetnja Turskoj.
Ali teško da će do ovoga doći, jer niti će Izrael odustati od Cionističke agende, niti će Turska na čelu sa Erdoganom odustati od Jerusalema, Erdogan je to jučer javno podcrtao izjavom: „Jerusalem je crvena linija.“
Autor: F.T