Izrael – mjesto na kojem su srušene sve zapadne vrijednosti

Piše: Yasin Aktay / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić 

Postojanje Izraela kao države predstavlja negaciju i udar na sve ono što se u današnjem svijetu, posebno na Zapadu, naziva modernost i demokratija. Drugim riječima, Izrael je mjesto na kojem su pale sve tvrdnje o postojanju modernog demokratskog svijeta. To je također i mjesto na kojem Evropa najviše otkriva svoju zloću i hipokriziju.

Sve tvrdnje Sjedinjenih Država i Evrope da su oni nosioci vrijednosti modernog doba i predvodnici razvijenog svijeta, dok govore o njihovoj superiornosti na svim poljima u odnosu na zaostale i nerazvijene zemlje, odbacuju se djelovanjem i praksom Izraela koji igra ulogu osujećivanja svih ovih tvrdnji i navoda. Kako god je Izrael regija u kojoj se testiraju tvrdnje Zapada o njihovim vrijednostima, on je također regija u kojoj je Zapad, općenito, izgubio sve svoje vrijednosti.

Zapadni svijet, koji ne prestaje držati predavanja o sekularizmu cijelom svijetu, posebno islamskom svijetu, pokušavajući im ga čak i nametnuti, ne govori ni riječi o sekularizmu Izraelu, koji sve svoje reference crpi iz religije i koji svoju politiku, okupaciju, ratove i masakre opravdava vjerskim tekstovima. Zapravo je ovo slučaj koji se namjerno zanemaruje u hiljadama istraživanja i socijalnih analiza o sekularizmu širom svijeta.

Izrael, koji danas pokušava definirati politiku međunarodnih odnosa za cijeli svijet, prvi je i glavni uzrok nesigurnosti i nestabilnosti u regiji i glavni krivac za prolijevanje nedužne krvi i raseljavanje ljudi iz njihovih domova i domovine. Izrael to čini isključivo da bi naselio zemlju za koju tvrde da je to njihova obećana zemlja i da je to obećanje objavljeno Jevrejima kao vjerskoj zajednici u Tori.

U osnovi nema nikakve smetnje da bilo koji čovjek želi živjeti u skladu sa svojim uvjerenjima, i mi u tom kontekstu spominjemo da su muslimani podjednako pružali odgovarajuće uvjete Jevrejima i kršćanima da svoja uvjerenja prakticiraju u slobodi i dostojanstvu. Međutim, ono što Izraelćani i njihove političke vođe sada vjeruju ne može se opisati kao puko uvjerenje koje proizlazi iz legitimnog prava, već ono prelazi u opasno uvjerenje koje ima za cilj ugrožavanje života cijelog jednog naroda, te oduzimanje i uzurpaciju njihove zemlje i imovine, i ugrožavanje mira i sigurnosti ovog naroda.

Drugim riječima, cijena života cionista u skladu sa njihovim uvjerenjima naplaćuje se životima, imovinom, domovinom i sigurnošću drugih. Nema sumnje da se ovakav oblik vjerovanja smatra opasnim i štetnim i da nema apsolutno nikakve veze s izvornom religijom židovstva ili judaizma. I još nešto, ne smijemo zaboraviti da postoje hiljade Jevreja koji priznaju da ono u šta cionisti vjeruju nema nikakve veze s judaizmom. Uprkos tome, štetno, ekstremno i vrlo opasno tumačenje judaizma danas je službena religija židovske države u Izraelu.

U stvarnosti, ovo mjesto ili regija – koju je okupirao Izrael – moglo je biti pogodno za primjenu onoga što moderni svijet tvrdi za sekularizam, s ciljem da bude u službi čovječanstva, odnosno zasnovano na principu zaštite ljudi od religijskog razumijevanja koje po svojoj prirodi i definiciji nanosi štetu drugima. Tako će se postići suštinsko i stvarno odvraćanje Izraela i njegovo sprječavanje nanošenja štete drugim ljudima u ime nečega što zovu religijom. Međutim, istina je da se ono što se naziva sekularizmom ne može nametnuti Izraelu, niti mu se može preporučiti da ga primijeni u praksi.

Zapravo, po mišljenju Sjedinjenih Američkih Država i Evrope, sekularizam ostaje princip na koji treba podsjećati samo neke zemlje, prije svih one muslimanske, a među njima posebno Tursku.

No, ako malo bolje sagledamo stvari, ustanovit ćemo da ni ta dva entiteta (SAD i Evropa) uopće ne primjenjuju sekularizam o kojem nam toliko bulazne. Jasno je da je veliki dio američke i evropske politike proizašao iz vjerskih motiva, svejedno bili oni kršćanski ili cionistički.

Postalo je vrlo jasno da su argumenti koje je moderni svijet razvio protiv rasizma, genocida i masakra apsolutno besmisleni kada je u pitanju Izrael. Naime, Izrael nastavlja otkrivati i primjenjivati ​najodvratnije i najvarvarskije oblike apartheida na svijetu, ali zapadni svijet to odbija priznati. Zapad dobro zna da Izrael nema logičan argument za svoju svakodnevnu politiku okupacije i apartheida.

Zatim, Izrael ne pridaje nikakvu važnost ni jednoj rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a, i unatoč tome, niko nije ni pomišljao na uvođenje sankcija zbog ove ravnodušnosti.

Njihova ravnodušnost je toliko intenzivna da su napad fanatičnih i rasističkih Jevreja na džamiju, u skladu s njihovim vjerskim tumačenjima, smatrali vrlo rutinskim i prirodnim činom. Kada je Izrael pokrenuo napade i varvarsko bombardiranje civila, što je rezultiralo smrću više od 200 ljudi, većinom žena i djece, njihova najjača reakcija bila je: “Zahtijevamo suzdržanost s obje strane”.

Ko na izraelske napade gleda kao na borbu dviju ravnopravnih strana u pogledu snage i borbene sposobnosti, može se samo smatrati saučesnikom u ratnim zločinima koje je počinio Izrael.

Odakle potiče taj impuls da zapadni svijet krši sve vlastite standarde postavljene u vezi s ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti kada je riječ o Izraelu?

Motiv koji je natjerao Sjedinjene Države i Evropu da krše standarde koje su sami postavili u odnosu na ratne zločine i druge, istovjetan je motivu zbog kojeg su postali gluhonijemi kada su izraelski avioni bombardirali zgradu u kojoj je bio smješten posljednji zapadni medij. Naime, zgrada u kojoj su se nalazili mediji i novinske agencije poput Reutersa i Associated Pressa bombardirana je u Gazi u roku od samo nekoliko minuta na način koji podsjeća na napad 11. septembra, pod izgovorom da pripadnici Hamasa djeluju unutar zgrade.

Ovaj napad dogodio se zbog toga što Izrael ne podnosi da međunarodni mediji razotkrivaju njegove zločine protiv čovječnosti, koji su postali rutinska metoda ove okupatorske države.

Indikativno je da nismo čuli ni jednu riječ od zagovornika i pristalica slobode medija i slobode govora, upućenu protiv Izraela i njihovog bombardovanja zgrade u kojoj su smješteni zapadni mediji.

Šutnja i letargija Zapada pokazuju da je Izrael mjesto na kojem su izvrgnute ruglu sve tvrdnje o vrijednostima kojima Zapad puni glave svijetu. U Izraelu se zapravo ruše tzv. vrijednosti Zapada. Također, zapadna podrška Izraelu i opravdavanje njegovih zločina pod izgovorom ”samoodbrane”, ili kroz izjednačavanje agresora i žrtve, pravo je samoubistvo za te vrijednosti.