Svi u životu imamo iskušenja i ja sam svjesna toga. Uvijek sam imala na umu da šta god je Allah dž. š. odredio uvijek sam imala na umu da ne smijem nikada, ma šta god se desilo, da budem ljuta ili srdita na Allahovu volju. Da ne postavljam pitanja: “Zašto ja? Zašto baš meni da se nešto desi?” Jedno od mojih najvećih iskušenja je u stvari i moja blagodat da se vratim vjeri.
Pokušaću sažeto da ispričam moj povratak ka islamu, jer islam je savršen, hvala Allahu dš.š. Desilo se da sam bila zaručena za momka u kojem sam vidjela zajedničku budućnost. Međutim, sve je to palo u vodu, sve se srušilo, jer najvažniju stvar nisam znala o njemu tj. da se kocka. Vješto je to krio, ali vidjela sam da je to toliko maha uzelo da ne znam kako bih to opisala. Pokušala sam da mu pomognem, ali nije želio pomoć. Skrhana bolom i tugom osjećala sam se kao nikad u životu. Napustila sam posao, osamila se i tad su mi svakakve misli dolazile na pamet. Imala sam dvije opcije, da se dozovem ili da sama sebi presudim. Iako nikada u životu nisam pomislila da dignem ruku na sebe, tad su mi te misli same dolazile. Tad počinje moja borba sa samom sobom, iako niko nije znao kako se osjećam i koje misli mi dolaze na pamet.
Tri mjeseca se nisam mogla dozvati, plakala sam po čitavu noć. Bila sam povrijeđena i mislila sam da se čitav svijet oko mene srušio, vidjela sam samo svoju bol i ništa drugo. Svaku noć, svaki dan molila sam Allaha dž.š. samo da mi pomogne. Pa mi je dolazilo u glavu: “Kako da mi pomogne kad ništa ne radim po tom pitanju?” U tom periodu gledala sam mr Elvedina Pezića i njegova predavanja o vjeri, čitala sam članke na vašoj stranici, gledala materijale po internetu, i sve više i više sam se zanimala za vjeru, kao nikad do sad. Pitala sam se koliko stvari uopšte ne znam o svojoj vjeri, čega me je i stid bilo. Htjela sam odmah da počnem da klanjam, ali kao da sam imala neku blokadu u mozgu.
Nisam mogla napisati na papir kako se klanja, iako sam bezbroj puta pregledala materijale o klanjanju. Imam jednog poznanika brata A., Allah ga nagradio i njegovu porodicu. Mjesec dana, ako ne i više, mi je pisao kako se klanja, objašnjavao, a ja nisam mogla da shvatim. Onda sam jednostavno rekla: “Ja ne znam kako da ti objasnim, jednostavno ne shvatam. Da li mi možeš napisati sve od A do Ž. Da bi shvatio kako ja ne shvatam, to je isto kao kad žena hoće da kuha, pa piše sebi recept, pa počne npr. ‘naspi vodu u šerpu, upali šporet’ a ide dalje recept. Tako je i uradio poslije. Napisao mi je sve kako se klanja i ja sam to sve prepisala na velike papire, da kad klanjam stavim ispred sebe. Uvijek sam učila El-Fatihu i suru Ihlas pred spavanje otkad znam za sebe, ostale sure su mi samo prolazile kroz sjećanje.
Početak mog namaza je 20.11.2020. jacija namaz, prvi put spremna da klanjam. Taj osjećaj padanja na sedždu ne može se usporediti ni sa čim na ovom svijetu. Pričali su i meni drugi, ali dok sama nisam vidjela i osjetila da mi “gori” srce, a desna strana je hladna… Nisam zlopamtilo, uvijek svakome halalim sve, ali ovo nisam mogla halaliti, sve do jedne noći. Ustala sam da klanjam noćni namaz i osjetila sam potrebu da halalim i bez razmišljanja sam halalila. Tu noć sam sanjala jedan san, koji je mislim rezultat mog halala. Opisala bih ga, ali ne znam da li treba da pišem snove.
Roditeljima sam jedan dan samo rekla da klanjam. Začuđeno su me gledali, otac nije ništa rekao, samo sam vidjela suze u njegovim očima taj dan. Majka je progovorila: “Hvala Allahu da bar neko u našoj porodici klanja”. Molim Allaha da “usadi” vjeru mojim roditeljima u srce, da i oni počnu da klanjaju. Iako se trudim svaki dan da im pričam da nisu svjesni šta propustaju, a svi smo hvala Allahu dž.š. rođeni kao muslimani. Hvala Allahu klanjam redovno, i zahvaljujem se svaki dan na ovom iskušenju, jer je to sad nešto najvrijednije, najbolje i naljepše u mom životu.
Voljela bih kad bi oni, koji su se udaljili od vjere, samo jednom pali na sedždu i osjetili slast namaza, koja se ne može riječima opisati, već se mora doživjeti. Jedina moja želja koju tražim od Allaha je da mi oprosti grijehe i da me upućuje na pravi put, put SPASA.
Sestra D.
n-um.com