Posebno je bogatstvo imati svoju zemlju, svoju domovinu. To je blagodat, čiju vrijednost najbolje poznaju oni koji za njom čeznu i tragaju. Ona je dom, posebno mjesto kojem se uvijek rado vraćamo. Svaki čovjek bi trebao imati svoju domovinu u kojoj se osjeća ugodno i sigurno.
To je mjesto, u kojem njegove oči po prvi put ugledahu plavo nebo, po prvi put njegov pogled obgrli taj lijepi krajolik. Sunčeve zrake ga tu po prvi put pomilovahu. Prve korake on napravi na toj zemlji, a ona ga toplo ugosti i on tu poče da sanja svoje snove. U njoj sunce za njega ima poseban sjaj. Ona je u emanet data, to je ostavština naših predaka. Svaki njezin grumen ima svoju vrijednost, tu i zrak ima poseban miris, a voda poseban okus. Njeni stanovnici imaju dužnost da je vole, čuvaju i poštuju. Imaju obavezu da je grade, uljepšavaju i unapređuju.
Njezin narod bi trebao da bude poput cvijeća, koje krasi livadu, poput sjajnih zvijezda koje krase nebo noću i poput marljivih pčelica koje rade mnogo korisnih stvari. Divno li je imati svoju domovinu, koja nas uvijek na kraju svakog putovanja vjerno čeka i uzima nas u toplo okrilje svoje. Taj djelić planete Zemlje je urezan u naše srce i uvijek, kada smo daleko od njega, srce čezne za njim. Posebni su to osjećaji koji nas vežu za našu zemlju, našu voljenu domovinu. Pod ovim nebeskim svodom svako živo biće ima pravo da ima svoj dom, svoje mjesto. Imati svoju zemlju predstavlja mnogo stvari. Nije to samo jedna obična država, niti občni komad zemlje. Za onog ko se tu rodio, onog ko je tu odrastao i živio, taj komad zemlje, ta država predstavlja mnogo više.
Za to mjesto vežu ga mnoge uspomene i iskustva koje je tu stekao. Vežu ga i njegovi najmiliji koji tu žive i njegovi preci koji su tu nekad živjeli. Za mene moja zemlja predstavlja veliko bogatstvo. To je mjesto gdje rodih se, tu napravih svoje prve korake, moj pogled prvo obgrli lijepi pejzaž moje voljene domovine. Tu naučih mnogo stvari. Ona me lijepo ugosti i prihvati, i ja postadoh njena stanovnica. Postadoh dio nje, a i ona postade dio mene. Zbog svih tih ljepota koje meni moja moja domovina daje, i ja želim da joj vratim dobrim, želim da budem dobar i koristan član njenog društva. Zbog svih blagodat koje u njoj nalazim, koje mi pruža, želim da joj se zahvalim i da doprinesem njenom razvoju i unapređenju. Spoznajom vrijednosti svoje zemlje i svih njenih ljepota koje ona za mene predstavlja, želim da svaki čovjek, svaki narod ima svoju zemlju, svoj dom, koji će postati dio njih, a i oni dio njega. Planeta Zemlja je dovoljno velika da svaki čovjek ima svoj kutak, svoju lijepu zemlju.
Za Akos.ba piše: Džejlana Samardžić