<

IMAM SA PORODICOM DOŽIVIO NEPRIJATNO ISKUSTVO U BIJELJINI: GLEDAJU NAS DRUGAČIJE JER MI JE ŽENA POKRIVENA, A DJECA ME ZOVU ‘BABO’

Muhamed Velić, poznati sarajevski efendija, na svom Facebook profilu, objavio je poruka jednog imama, koju je njegov kolega poslao na jednu viber grupu.

Imam koji je rođen u Bijeljini, tamo je sa porodicom proveo godišnji odmor. Doživio je neprijatno iskustvo koje je podijelio sa svojim prijateljima.

Njegovu objavu prenosimo u cjelosti:

  • Esselamu alejkum uvažene kolege, braćo. Želio bih sa vama da podijelim jedno neugodno iskustvo koje je moja porodica doživjela dok smo bili na godišnjem odmoru. Ujedno da vas upoznam sa kakvom vrstom represije se muslimani susreću u manjem bh entitetu, ali i da vas, a posebno naše nadređene, zamolim za savjet kako da u situaciji koju ću navesti ili sličnim situacijama reagujemo.

Naime, dok smo bili na godišnjem odmoru, kojeg redovno provodimo u mom rodnom mjestu, u Bijeljini, kako ne bi bili zatvoreni samo u kući, izađemo porodično i prošetamo gradom, ili u gradski park da se djeca poigraju, kako bi svojoj djeci pokazao grad u kojem je njihov otac rođen i odrastao, da znaju odakle su im korijeni, a u nadi da nije sve crno onako kako insan u sebi zamišlja, iz iskustva kroz koja sam prošao, jer sam osnovnu školu završio u Bijeljini kao jedini musliman, Bošnjak, u razredu.

Obično tako bivamo ispraćeni raznim pogledima, pa i dobacivanjima, jer mi je žena pokrivena, a djeca me zovu BABO.

Naravno ne obraćamo preveliku pažnju na sve to, jer se trudimo da naša djeca imaju jednu drugačiju sliku, te da se osjećamo kao svoji na svome.

Međutim, sada se sve to diže na jedan drugi nivo. Dok smo tako boravili u parku i naša se djeca igrala, s drugog kraja parka nas nanišane dvojica policajaca i pravac prema nama. Prilaze nam i traže od nas dokumenta kako bi nas legitimisali. Oko nas još dosta svijeta, ali njima se ne obraćaju, već samo nama, jer valjda smo im zbog izgleda sumnjivi. Naravno sav taj svijet, a među njima i naša djeca sada gledaju u nas, kao da smo neki kriminalci, a vjerovatno po nekim njihovim parametrima potencijalni teroristi.

Nije nam tada to toliko smetalo, pristojno smo odgovarali na njihova pitanja, dajući im, na taj način, do znanja da se ne osjećamo zastrašenim, a i kako se djeca ne bi uplašila. Kada su završili sa nama, i kada se na motoroli čulo “ne prolazi” poželjeli su nam ugodan dan i vratili se putem kojim su i došli bez da su legitimisali i jednu drugu osobu, kojih je u tom momentu oko nas bilo najmanje 50.

Sve vam ovo ne bih pisao, jer nije neka velika stvar, da me danas nije zvao brat i javio mi kako policija hoda po našoj mahali i raspituje se o meni i mojoj supruzi, jer je neko “prijavio” kako su se u komšiluk doselili neki “bradonja” i pokrivena žena, te da su tu već 10 dana. Dolaze u moju mahalu, u moju avliju, gdje sam rođen i gdje sam odrastao, ponovo oživljavajući traume mojoj majci, koje smo proživljavali od te iste policije 92,93… a od kojih je moj babo obolio i na kraju preselio.

Napominjem da je čitav rat moja porodica provela u Bijeljini sa još nekolicinom muslimanskih porodica, proživljavajući razna iskušenja i ponižavanja. A zašto sve to, samo zato što smo drugačiji od njih. Hvala Bogu pa jesmo.

Neko bi rekao nije to nešto ima i gorih stvari. Naravno da ima, i proživjeli smo i druge vrste napada, zbog kojih smo i izbjegavali da izlazimo i šetamo se po gradu, ali dokle i to, kada bi se tako ponašali to bi značilo da su oni i pobijedili. Do sada je to bilo od pojedinaca, da tako kažem od civila, sada to ide od institucije, šta je sljedeće?

Halalite braćo na ovolikom tekstu, nije mi bio cilj da pametujem niti da šta vazim, samo da podijelim sa vama ovo neugodno iskustvo, bol i srdžbu koja je u meni.

Mahsuz selam.

Vjerujte da osjećam takvu ljutnju da bih se sad pokupio zajedno sa ženom i nazad u Bijeljinu direktno u policijsku stanicu da razjasnimo šta je problem…. Moj brat koji radi u MIZ je već obavijestio glavnog imama u Bijeljini i rekao mu je da će odmah poslati dopis u policiju i muftijstvo… Pa ćemo vidjeti kako će se očitati… Brat mi je isto rekao da sam trebao upoznati policajce kada su me legitimisali da sam “svešteno” lice, te da mi tada ne bi ništa, samo bi se izvinili i nastavili dalje, ali to i jeste problem, šta da nisam svešteno lice?

(Amir Saletović)

Hayat

<