<

Gradnja prve džamije

Allahov Poslanik, s.a.v.s., dolaskom u Medinu, sagradio je – sa svojim ashabima – džamiju, koja je imala tri odvojena dijela: veliki prostor za namaz i druga veća okupljanja, soffa ili natrkiveni trijem (služila kao škola) i prostor koji je činilo nekoliko sobica (koristila ga je Vjerovjesnikova, s.a.v.s., porodica za boravak i stanovanje).

Soffa je bila prvi islamski univerzitet. Tu je poučavao, lično, Allahov Poslanik, s.a.v.s., primjenjujući ono što je i sam tvrdio, kako i kaže u jednom hadisu: Ja sam poslan kao učitelj! (Ibn Madže)

Uz njega, postojali su i drugi učitelji i odgajatelji, njegovi učeni ashabi, kao što su bili “Ubade b. Es-Samit, r.a., koji je poučavao ljude pisanju i Kur’anu i ‘Abdullah b. Se’id b el- ‘As, r.a., kaligraf, kojieg je imenovao Poslanik, s.a.v.s., za učitelja mudrosti.

Soffa je noću služila kao spavaonica za učenicike koji nisu imali kuću u Medini. Tu su smještani i strani putnici i učenici koji su došli saznati i naučiti temelje islama. Tu su oni provodili određeno vrijeme prije povratka kući. U jednom periodu u ovoj jedinstvenoj poslaničkoj školi bilo je 400 učenika.

Učenici ove odgojno-obrazovne ustanove sa soffe su odlazili u razne dijelove Arabije kao misionari, nosioci vjere, učitelji i odgajatelji.

Dovoljno je kazati da su tu školu uz Vjerovjesnikovu, s.a.v.s., džamiju završili veliki šerijatski pravnik ‘Abdullah b. Mes’ud, veliki islamski učenjak Abdullah, sin Omera b. El-Hattaba, r.a., Bilal el- Habesi, prvi muezzin, veliki zahid i mistik Ebu Zerr el-Giffari, Grk Suhejb, Perzijanac Selman el-Farisi, najveći prenosilac hadisa Ebu Hurejre, r.a., slavni islamski vojskovođa Sa’d b. ebi Vekkas, r.a., i drugi.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., imenovao je i predsjednika učeničke zajednice u ovoj školi na soffi svoje džamije. Neko vrijeme to je bio poznati ashab Ebu Hurejre, r.a., porijeklom iz Jemena, koji je učio i stanovao na trijemu Vjerovjesnikove, s.a.v.s., džamije.

Gradnjom te džamije Allahov Poslank, s.a.v.s., dobija nebrojene koristi. On uspijeva da:

a) Okupi sve muslimane prilikom izgradnje prve džamije i na taj način otkriva s kojim brojem vjernika raspolaže u novoj sredini.
b) Putem zajedničkih aktivnosti približava srca jednih prema drugima i ujedinjuje njihova stremljenja.
c) Ličnim angažmanom prilikom gradnje džamije Allahov Poslanik, s.a.v.s., pokazuje da je divan uzor čime vjernicima/usvetu-l-hasene, čime zadobija simpatije novopridošlih muslimana.
d) Jedanput sedmično i pet puta dnevno kontaktira sa svojim kolektivitetom, što je nepoznato ranijim narodima, što mu olakšava sprovođenje bilo kakvih narednih akcija ili aktivnosti.
e) Predavanjima i poučavanjima ova džamija prerasta u obrazovni i edukativni centar, što rezultira i bržim sazrijevanjem i jačanjem islamske zajednice.
f) Iz ove džamije počinju vojni pohodi za odbranu islama i afirmaciju da’ve, čime ona prerasta u regrutni i vojni centar, bez čega se ne bi mogla zamisliti snažna zajednica.
g)Dogovaranjem, usavršavanjem i konstruktivnim raspravama ova džamija postat će svojevrstan parlament iz kojeg će izrasti i prva islamska država.

Zadatak odgajatelja danas jeste: vratiti prvobitnu centralnu ulogu džamiji – da odgaja ljude, obrazuje junake, sjedinjuje srca, radi na popravljanju onog što je izopačeno i gradi društvo na temeljima pokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s.

Izvor: Pedagogija Muhammeda a.s
Autor: Šefik Kurdić

<