Jedan od razloga zbog kojih jedemo jeste i popunjavanje emocionalnih praznina – hranimo svoje emocije. Kako postoje uzroci biološkog, psihološkog i kulturalnog porijekla, kada je u pitanju ova posebna vrsta gladi, tako postoje i različiti tipovi osoba koje pogađa
“Emocionalna glad” je termin kojim stručnjaci definiraju prehrambenu naviku osoba koje miješaju emocije sa uzimanjem hrane i koje hranu koriste kako bi se oduprli svakodnevnim emocijama. I one osobe koje nemaju problema sa tjelesnom težinom rijetko jedu samo da bi zadovoljile biološku glad i nahranile se.
Na osnovu mnogobrojnih istraživanja zaključeno je da se nepravilne prehrambene navike stvaraju u najranijem djetinjstvu. Veoma je važna uloga majke koja treba znati kada je dijete zaista gladno i ponuditi mu hranu, a ne tumačiti svaki plač kao traženje hrane. Ukoliko se to ne dogodi, dijete će odrastati a neće biti u stanju prepoznati stvarni osjećaj gladi i neće znati razlikovati taj osjećaj od drugih. Tako će u odraslom dobu pogrešno tumačiti nemir, napetost i ljutnju, te previše jesti.
Emocionalna glad uključuje različite prehrambene navike i različite motivacije i emocije koje prate potrebu za uzimanjem hrane, najčešće u velikim količinama. Radi se o suočavanju sa dosadom, nemirom, ljutnjom ili depresijom. Već je dokazana veza između hrane i osjećaja, što ne znači da emocionalna glad apsolutno zavisi od ozbiljnih psiholoških problema ili unutrašnjih konflikata; ustvari, i emocije svakodnevnog života mogu stimulirati pretjerano uzimanje hrane, ponekad i na kompulzivan način.
Kako postoje uzroci biološkog, psihološkog i kulturalnog porijekla, kada je u pitanju ova posebna vrsta gladi, tako postoje i različiti tipovi osoba koje pogađa.
Tuga
Osoba je tužna i nastoji svoju tugu pobijediti hranom. Tuga se može smatrati fiziološkim odgovorom organizma na konkretan događaj. Ne treba nikada miješati tugu sa depresijom, koja nastaje zbog iskrivljenog mišljenja o događaju vezanom za gubitak. Situacije se ocjenjuju na iracionalan i katastrofičan način, uz pojavu brojnih sporednih osjećaja, kao što su tuga, slabljenje samopouzdanja, pesimističan pogled na budućnost, nedostatak energije i seksualne želje, promjena apetita i težine. Kako bi se pomoglo tim osobama, prvi korak je identificiranje i modificiranje njihovog iracionalnog razmišljanja. Sljedeće je podsticanje na kontinuiranu fizičku aktivnost, jer se tako poboljšava raspoloženje. Napredak se postiže i energičnom šetnjom i aktivnijim načinom života.
Nemir
Tipična je uzročno-posljedična veza osjećaja nemira i hrane, posebno ako je u korelaciji sa strahom ili brigom pred budućim neugodnim ili opasnim događajem. Nemir, tj. generaliziran osjećaj koji predstavlja opasnost, ne treba miješati sa strahom koji nastaje usljed specifičnog, trenutnog i fizičkog osjećaja. Nemirna osoba nastoji hranom ublažiti pojave znojenja, uzbuđenosti i napetosti. Kako bi se otklonilo ovakvo stanje potrebno je, prije svega, identificirati osjećaje, misli i situacije koji kreiraju nemir, te o njima razgovarati i modificirati ih na racionalan način.
Dosada
Vjerovatno najčešći i najuobičajeniji uzrok emocionalne gladi i povezanosti osjećaja sa ishranom jeste dosada. Za neke osobe hrana je jedini legitimni način za prekid neke dosadne aktivnosti. Jedan primjer može biti pauza tokom radnog vremena, jer je prihvatljiva, dok ne bi bilo uredu prekinuti posao zbog čitanja novina ili šetnje. Domaćica koja ima slobodnog vremena i ne zna šta da radi, najčešće počinje kuhati i jesti. Korisno bi bilo napraviti plan ugodnih aktivnosti, ne pretjerano zahtjevnih, a kada to nije moguće, naći načina za izvođenje onih dosadnih na mjestu na kojem nema hrane.
Samoća
Hrana se koristi kao zamjena za nešto što nedostaje, kao što su prijatelj, partner ili neko s kim bismo podijelili život. Rast tjelesne težine, nažalost, pogoršava ovakvu situaciju jer rastu i poteškoće u uspostavljanju odgovarajućeg odnosa sa okolinom. Razlikujemo dva tipa samoće: prvi je uzrokovan nedostatkom kontakata sa drugima, te je kod tih osoba potrebno stimulirati društvene odnose kako bi bile sposobne prevazići eventualne negativne misli o sposobnosti uspostavljanja relacija sa drugima, kao pesimistično razmišljanje o budućim odnosima. Drugi tip samoće karakteriziraju trenutni međuljudski odnosi – ekstremno površni, pa su osobe u strahu da sa nekim podijele ono što osjećaju kako ne bi doživjele osuđivanje, a kasnije i odbacivanje. Takve osobe moraju znati da prepoznaju jedan ili dva stvarna prijatelja, bolje ih upoznati, ni od koga ne očekujući savršenstvo.
Ljutnja
Prejedanje može biti uzrokovano i ljutnjom u obliku neraspoloženja, ljubomore, ogorčenosti ili frustracije. Takvi osjećaji nastaju usljed činjenice da ne uspijevamo dobiti ono što želimo, tako posežemo za hranom kako bismo se ispraznili i rasteretili. Prejedanje je način podnošenja represivne ljutnje, što je doživljeni osjećaj koji nije otvoreno ispoljen. Često se dešava da zbog ljutnje osjećamo bolove u želucu ili u mišićima. Potrebno je naučiti upravljati ljutnjom, za šta postoje različiti načini: izraziti je i eliminirati negativne osjećaje, raditi na iracionalnim osjećajima nastalim usljed ljutnje.
Ushićenost
Postoje osobe kojima je nezamislivo proslaviti neki važan i radostan događaj – bez hrane. U našoj kulturi hrana uvijek igra glavnu ulogu u skoro svim društvenim odnosima, tako da je osobama koje je koriste kako bi uljepšale vlastiti društveni život veoma teško učestvovati na događajima bez ogromnih količina hrane i pića. Osoba koja ima takav problem mora shvatiti da se društvena dešavanja upriličavaju za susrete sa ljudima, a ne samo kako bi se jelo, te kako postoje malokalorične namirnice pogodne u ovakvim prilikama.
Izvor: gracija.ba