„Lā ilāhe illallāhu vahdehu lā šerîke leh. Lehu ‘l-mulku ve lehu ‘l-hamdu ve huve ‘alā kulli šej’in kadîr. El-hamdu lillāhi ve subhānallāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu Ekber. Ve lā havle ve lā kuvete illā billāhiʻ-l’alijji l’-azîm.“
Naš dragi Poslanik, a.s., je rekao:
„Ko god ovim riječima upućuje dovu i moli za oprost svojih grijeha, pak, moli nešto što se odnosi na ovaj svijet i Ahiret, njegova dova biva primljena i uslišano ono što traži.“
Putniče za Džennet! U ovim mubarek riječima sadržano je Ism-i A’zam (Allahovo, dž.š., Najveće Ime). Jer, Poslanik, a.s., nas je obradovao viješću da će onaj ko upućuje dovu, ako u njoj prouči ove riječi, doživjeti da mu dova bude primljena kod Allaha u najljepšem obliku.
U ostalom, svaki musliman zna za ove mubarek i berićetli riječi. Ako ima neko da ne zna, to treba da nauči.
Prvo, mubarek riječi:
„Lā ilāhe illallāhu vahdehu lā šerîke leh. . Lehu ‘l-mulku ve lehu ‘l-hamdu ve huve ‘ala kulli šej’in kadîr“ Allahu su najomiljenije riječi. O ovoj mubarek dovi i zikru ima jako puno hadisa.
Neki od njih su slijedeći:
- „Svako onaj ko prouči deset puta : Lā ilāhe illallāhu vahdehu lā šerîke leh. Lehu ‘l-mulku ve lehu ‘l-hamdu ve huve ‘ala kulli šej’in kadîr stiče sevapa kao da je oslobodio četiri roba od roda pejgambera Ismaila.“
- „ Ako jedan rob prouči ovu dovu i zikr sa surom El-Ihlas, te riječi bez ikakve zavjese približavaju Allahu.“ Uzvišeni Allah sa milošću gleda onoga ko izgovara ove riječi prolamajući nebesa. Koga god Svevišnji pogleda Svojom milošću, Allahov je hakk da mu pruži ono što je molio.
- „Učenje ove dove i zikrova ne ostavlja nijedan grijeh. Nijedno dobro djelo ne može prevazići sevap koji se postiže ovim riječima.“ Znači, učenje ovih mubarek riječi donosi više sevapa od bilo čega. Isto kao i:
- „Subhānallāhi ve ʻl-hamdu lillāhi ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber. Ve lā havle ve lā kuvvete illā billāhi ʻl-‘alijji ʻl-azîm.“
Dova i zikr su djelo koje donosi mnogo sevapa. O ovome ima jako puno hadisa:
„To je džennetska riznica. Jedna od džennetskih riznica ispod Uzvišenog Prijestolja.“
„Ni ja ni svi pejgamberi prije mene nismo čuli za dovu i zikr koji nose više sevapa od ʻ Subhānallāhi ve ʻl-hamdu lillāhi’“.
Putniče za Džennet!
Ove vrijedne riječi su Ism-i A’zam. Jer, neko ko upućuje dovu, pa još joj doda ove riječi, ona je primljena kod Allaha. Suština toga je, znači, da ova vrijedna dova i zikr pomažu da učenje onoga ko nešto želi bude korisno i primljeno.
Prijatelju! Svako ko obavlja namaz poznaje ovu dovu i zikr, jer to su dove za Tesbih koji se uči na kraju namaza.
Izvor: Dove i njihovi fadileti
Autor: Jusuf Tavasli
Prijevod s turskog: Ramiza Smajić