„I čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio.“ (sura El- Qasas, 77) Tako divan ajet. Prepun poruka i savjeta. Podsticaj na dobro. I poziv na zahvalnost Stvoritelju, tako što ćemo biti darežljivi prema drugima i davati im od onoga što nama Stvoritelj daje.
Islam je divna vjera. Prepuna ljubavi, samilosti, blagosti i dobrote. U islamu, i jedan osmijeh je sadaka. I lijepa riječ. Sitni znakovi pažnje poput: bombone djetetu, ruže starici… Izdvojeni trenuci vremena: igra sa djetetom, razgovor sa potištenim, riječi utjehe i nade izrečene onome ko je u očaju…
Kako je samo lijepo biti simbol dobra. Živjeti dobro. Biti uzor dobra. Željeti usrećiti druge. Možda naša jedna „sitnica“ bude ono zrno dobra koje će prevagnuti našu vagu dobrih dijela. Možda upravo jedan osmijeh ili mrvica hljeba bačena ptici- budu nam zastor od Džehennema. Možda nam riječi utjehe i podrške izrečene nekome u pravom momentu budu karta za Džennet.
Gospodar nam milošću Svojom daje rizk (opskrbu), bez da smo je zaslužili. Činimo li dobro, tako što ćemo pomagati potrebne onoliko koliko smo u mogućnosti? Gospodar nam milošću Svojom daje zdravlje, bez da smo ga zaslužili. Jesmo li na usluzi bolesnim? Gospodar nam Svojom dobrotom ukloni neki musibet. Da li se trudimo olakšati drugima?
Čini li nas sretnim tuđa sreća? Je li naše srce spokojno kada izmami osmijeh na licu nekog od Njegovih stvorenja? Kako je samo divno da nas hrani tuđa sreća! Posebno u vremenu kada se mnogi hrane tuđom tugom i raduju tuđoj nesreći.
Kako su divni oni Allahovi robovi koji svojim ponašanjem siju sjeme dobra, gdje god da se nađu. Oni koji prolazeći za sobom ostavljaju tragove dobrote i milosti. Kako su divni oni koji iza sebe lijep spomen ostavljaju, pa i nakon što se vrate Stvoritelju i ne budu više među živima- drugi ih po dobro spominju i dove im upućuju.
Kako su divni oni koji žele da oponašaju dobrotu svoga Stvoritelja, iako nikada ne mogu da sustignu Njegovu darežljivost. Oni koji se čineći dobro nadaju još većem dobro od Njega. A zar iko može i pomisliti da dobrotu Milostivi dobrotom neće nagraditi?
„A zar nagrada za dobro može biti išta drugo osim dobra?“ (Kur’an)
Možda ne možemo činiti velike korake u dobru, ali sigurno je da je i najmanje dobro vrijedno. A možda je kod Allaha ono malo iskreno dobro djelo – vrjednije od nekog velikog. Možda je to najviše što osoba u tom momentu može dati od sebe. A koliko je vrijedno od malo dati malo! Koliko je to zapravo mnogo!
Živjeti dobro, širiti dobro, osjećati dobro i ostavljati tragove dobra- trebalo bi biti cilj i zadovoljstvo svakog vjernika. Neizmjerna je dobrota Stvoritelja prema svima nama, i ona nas zadužuje da ne budemo od onih sebičnih, već da budemo od onih koji će širiti lanac dobra na ovom prolaznom svijetu. Svaki segment vjernikovog života treba biti prožet dobrotom i čistim nijjetom. To će mu zasigurno pružiti neopisiv osjećaj sreće i zadovoljstva na ovom svijetu, i biti sebeb uspjeha na budućem.
Blago se onima koji budu primjer drugima u činjenju dobra. Blago onima koji su predvodnici dobrih.
Gospodaru, učini nas od dobrih, onih koji teže dobru, raduju se dobru i čine dobro zarad Tvoga zadovoljstva. Učini nas od predvodnika dobrih. Amin.