Između ostalog, u ovom dokumentu navodi se kako je Dejtonskim sporazumom Republika Srpska dobila međunarodno priznanje, te da nije bila nikakva “pobunjena strana protiv međunarodno priznate Republike BiH”
FOTO: KEMAL SOFTIĆ
Zajedničke institucije BiH, državna zajednica BiH, referendum, raspad BiH, nestanak BiH, otcjepljenje RS-a, disolucija…, iznimno je politički opasna terminologija kojom barata već godinama, a u posljednje vrijeme sve intenzivnije, član Predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik.
Dodika se ni u kom slučaju ne smije potcjenjivati, posebno kada u svojim izjavama svako malo poteže pitanje opstanka nezavisne, cjelovite i suverene države Bosne i Hercegovine. Njegove izjave nisu populističke, niti u dnevno-političke svrhe, a to je pokazao nizom poteza koje je do sada povukao.
U sinoćnjem intervjuu za RTRS, Dodik je naveo puno toga što je sadržano u dokumentu kojim se zagovara podjela države BiH na tri dijela, a koji se na zvaničnoj web stranici predsjednikrs.net nalazi od 2012. godine.
U dokumentu “Aneks 4 – Po modelu Ustava SAD – Način nastanka i opstanka Bosne i Hercegovine” na 42 strane, navedeno je dosta toga što je Dodik uspješno realizirao proteklih godina, ali i daljnje smjernice šta će se i kako raditi na disoluciji države Bosne i Hercegovine.
Između ostalog, u ovom dokumentu navodi se kako je Dejtonskim sporazumom Republika Srpska dobila međunarodno priznanje, te da nije bila nikakva “pobunjena strana protiv međunarodno priznate Republike BiH”.
Jedan dio ovog dokumenta, koji je nastao prije sedam godina, tretira i “hrvatsko pitanje”. Navedeno je “kako su Hrvati u BiH došli do zida, jer su diktatorskim intervencijama međunarodne zajednice, onemogućeni da ostvare i zaštite minimum interesa konstitutivnog naroda”.
-Bili su “pijun” u rukama tadašnjeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana kada su “natjerani” da glasaju za nezavisnost BiH od bivše Jugoslavije”- piše u dokumentu.
U poglavlju “Bosna i Hercegovina kao zadata država” napisano je:
-Svekolike rasprave koje se vode od stvaranja Dejtonske Bosne i Hercegovine, iznova pokazuju njen karakter zadate države. Tri konstitutivna naroda sa uglavnom različitim težnjama, zarobljeni su projektom očuvanja “Jugoslavije u malom” kako se tepalo Bosni i Hercegovini. Nije tajna da Srbi i Hrvati najviše osjećaju zadatost BiH kao jedine multietničke države u Evropi nakon raspada višenacionalnih složenih država poput Jugoslavije, SSSR-a, Čehoslovačke. Pritom, u pravnom smislu, multietničkim državama ne smatraju se države koje pored konstitutivnog naroda, imaju i nacionalne manjine. Ako su raspad Jugoslavije obilježili tragični građanski ratovi i time pokazali da u odsustvu kohezivne jednopartijske ideologije, nije moguće očuvati mir, raspad Čehoslovačke je pokazao svu slojevitost podjela u višenacionalnoj državi, koja također dovodi do (mirnog) raspada, ali i dobrosusjedskih odnosa Čeha i Slovaka, boljih no ikad prije.
Stalno je bošnjačko svojatanje “cijele i cjelovite, 100 % BiH”, pa ko ne želi “njihovu BiH”, može da ide kud hoće, drugim riječima – iselite se. Zaboravljaju da je BiH stvorena međunarodnim ugovorom i da može postojati samo na taj način. Nema osnova tvrdnji da je BiH hiljadugodišnja država, kao ni njena “stvorenost” referendumom o samostalnosti 1. marta 1992. godine. Zna se da su na referendum izašli samo pripadnici dva naroda – Muslimani i Hrvati i većinom takvih glasova opredijelili nezavisnost BiH i otcjepljenje od Jugoslavije.
Poslije svega, sada ni Hrvati ne bi glasali za sadašnju BiH. Pogotovo ne bi potvrdili Vašingtonski sporazum kojim je ustanovljena muslimansko-hrvatska federacija, koja je sa Republikom Srpskom u Dejtonu poslužila za sastavljanje BiH. Svi znaju da je ta Federacija osnovni ustavni problem u BiH. Za Federaciju BiH, i Venecijanska komisija i politički analitičari i strani političari kažu da je to neodrživa ustavna konstrukcija. Neće se pokušajima unitarizacije BiH riješiti problem Federacije, već će samo dodatno zakomplikovati stanje i sprečavati svaki napredak. Tek nakon ustavnih promjena u Federaciji, moguće je pristupiti promjeni Ustava BiH kojim će se konstatovati postojanje tri teritorijalne jedinice koje tvore BiH kao konfederaciju BiH. Time bi BiH opstala cijela, ali iz tri dijela. To je povratak na vrijeme prije izbijanja sukoba i Kutiljerov plan. Kutiljerovim planom bile su predviđene ustavne pretpostavke nove organizacije BiH. Svaki od tri konstitutivna naroda – Bošnjaci, Srbi, Hrvati – imali bi svoju federalnu ili autonomnu jedinicu” – napisano je u dokumentu.
Tako se tobože štiti hrvatski narod, a na “mala vrata” uvodi i afirmiše podjela Bosne i Hercegovine.
Također, naglašava se da je upravo to optimalno rješenje koje bi bilo i u interesu SAD-a kao inicijatora i kreatora Dejtonskog sporazuma. U suprotnom, zaključuje se, “ostaje agonija raspadanja, sve dok jednog dana ne bude ustanovljeno da BiH više ne postoji”.
Država Bosna i Hercegovina, prema ovom dokumentu je “državna zajednica”.
-Tako je stvorena državna zajednica sastavljena od dva entiteta koji su potpisnici svih aneksa kao ključnih dokumenata za provedbu i funkcionisanje države nastale međunarodnim ugovorom.
KLjUČNE RIJEČI:
-SLOVO DEJTONA, A NE DUH DEJTONA
– BiH – SPORAZUMNA DRŽAVA SASTAVLjENA U DEJTONU
-BiH KAO DRŽAVNA ZAJEDNICA
– SAMOSTALNA REPUBLIKA SRPSKA U DEJTONSKOJ BiH
-Navedeni su legitimni i legalni stavovi utemeljeni u Dejtonskom sporazumu i njegovom Aneksu 4. kao i Povelji UN, te drugim međunarodopravnim aktima -stoji između ostalog u uvodnom dijelu ovog dokumenta na 42. stranice.
Upravo ono što je navedeno kao ključne riječi, Dodikova su konstantna politička priča i od njih ne odstupa ni za milimetar, kako prije tako i sada, i pored sankcija koje mu je izrekla Vlada SAD-a. Ovim su dokumentom obuhvaćena pitanja nadležnosti države i entiteta, hrvatsko pitanje, praznici, pravosuđe, presuda Sejdić-Finci…
Na kraju, u poglavlju naslovljenom kao “Budućnost Bosne i Hercegovine”, poručeno je “kako je teško očekivati da BiH napreduje u pogledu demokratskog, političkog i ekonomskog razvoja sa Kancelarijom visokog predstavnika i strukturama koji su pod njenim direktnim ili indirektnim utjecajem”.
-Protivpravno djelovanje OHR-a potpomognuto dijelom međunarodne zajednice u BiH, dovelo je do stagnacije i nazadovanja u svakom pogledu. Pritom OHR optužuje Republiku Srpsku za kršenje Dejtonskog sporazuma što je zamjena teza i izvrtanje istine. Uzurpiranjem prava da vlada bez izbora i odgovornosti, OHR je Bosnu i Hercegovinu učinio nestabilnom i nesposobnom da izgradi neophodni stepen pomirenja i povjerenja za kretanje naprijed. Preispitivanje i povratak Dejtonskom sporazumu može dovesti do uspostavljanja vladavine prava i unutrašnjeg dijaloga kao jedinog osnova opstanka BiH.
Budućnost BiH kao zajedničke države tri konstitutivna naroda, ocrtava se u dva moguća pravca. Prvi koji podrazumijeva ustavnu rekonstrukciju Federacije i formiranje hrvatske teritorijalne jedinice, čime bi se stvorili uvjeti za BiH kao konfederaciju, sa nadležnostima koje su utvrđene Dejtonskim sporazumom za zajedničke organe. Drugi put je njen raspad, opet na tri etničke teritorijalne jedinice, čak i u uvjetima da prethodno ne bude riješeno hrvatsko pitanje – naglašeno je na kraju. Izvor: Faktor