<

Allahove poruke vjernicima

“O vjernici, tražite sebi pomoć u strpljivosti i namazu! Allah je, uistinu, sa strpljivima.” (Bekara, 153.)

Zanimljivo je da Allah prvo spominje sabur, a onda namaz, jer bez strpljivosti ne može se ni namaz ispravno obaviti. Za sve u životu treba sabura. Zato Allah, na kraju ajeta, ne kaže da je sa klanjačima, već kaže: “Allah je sa strpljivima”.

U drugom ajetu kaže: “Allah voli strpljive”. Zamisli, Allah te voli ako si strpljiv, a koga Allah voli ništa mu više ne treba.

Na Sudnjem danu Allah će biti šefa’adžija onima koje On voli. Koga Allah zavoli sva nebeska ehalija, a i svi na zemlji ga zavole. Biti strpljiv, znači, da u svakoj životnoj situaciji uradiš onako kako je najhajirnije, tj. kako Allah voli i kako je On zadovoljan.

Čovjek živi između dvije krajnosti; ili mu je dobro ili loše, ako mu je dobro zahvaljuje, ako mu je loše strpljiv je. Život na ovom dunjaluku je pun suprotnosti a to i jeste njegov smisao. U Džennetu nema potrebe za saburom jer tamo će biti svi fini, istih godina, nema ružnih riječi, zavidnosti, jer dženetlija šta god poželi odmah će dobiti bez potrebe i da se protegne, sve će mu biti na dohvat ruke, nema bolesti, smrti, spavanja, klanjanja, već će biti vječno uživanje. Zato na dunjaluku nema Dženneta, idealnog života, pa moramo biti strpljivi. U jednom ajetu Allah, dž.š., kaže da će strpljive nagraditi bez računa. Zamislite, bez obračuna! Onda, zaista, ima računa biti strpljiv. Živimo jedan čas i nema računa zbog jednog trena izgubiti čitavu vječnost. Najjača strpljivost je u čuvanju od harama i pokornosti Allahu dž.š. i njegovom Poslaniku, a.s.

Kada te poklopi neka bolet ili bilo koji drugi problem, bio strpljiv ili ne, ti si svakako bolestan i imaš problem. Zato je najteže biti strpljiv u pokornosti. Recimo, ako je žena pokorna svome mužu, ne mora ga voljeti, bit će nagrađena zato što je pokorna. Ako se strpimo u bolesti i problemima, ne moramo biti zadovoljni sa time ali bit ćemo nagrađeni što smo bili strpljivi.

Ako bi neko uz sabur bio i zadovoljan u problemima i bolesti Allah će takve Sebi posebno približiti, a malo je takvih. Bit će onako kako je suđeno, bez obzira sviđalo se to nama ili ne, pa bolje da budemo strpljivi.

Evo jednog primjera; Otac je budio sina na sabah namaz, ali sin je bio mrzovoljan kao i ostala djeca. Malo je kome drago ustati na rani sabah. Ali ovaj ljuti i nestrpljivi babo je uzep pištolj i ubio dijete. Kad je poslije došao sebi i vidio šta je uradio onda je i sebe ubio. Eto šta je bilo.

Drugi slučaj je bio kad je dijete, koje je bilo još uvijek jeko malo, po autu babinom zaparalo, i kada je to babo vidio u ljutnji dijetetu je sve prste ključem polomio. Poslije kad je vidio šta je uradio od dijetete onda je nogama udarao u auto dok se nije umorio. Sjeo je pored auta i pogledao u ono što je dijete zaparalo. Na autu je dijete zapisalo: “Babo, volim te.” Šta babo uradi zbog komada lima.

Suprotno lošim primjerima, da navedemo jedan pozitivan primjer Bistamijeve strpljivosti. Naime, krenuo on na bajram namaz i idući putem jedna žena, ne vidjevši šejha, baci lug na njega. A on onako fino odjeven samo je rekao: “Hvala Allahu kad me nije vatra dotakla, lug je dobar.”

Zanimljivo je da se sabur veže sa namazom. Našem dragom Poslaniku kada bi bilo teško ustao bi i klanjao namaz. Znači, namaz je pored pokornosti Allahu dž.š. najbolja relaksacija i meditacija. Nije slučajno namaz propisan pet puta na dan. Recimo, Ramazan je jednom godišnje, a hadždž jednom u životu. Bilo bi naporno svake godine ići na hadždž i svaki dan postiti, ali namaz se mora svaki dan klanjati. Ko redovno klanja nema vremena da puno griješi. Ako bi i griješio, namaz svakako čisti od grijeha. To najjasnije potvrđuje hadis u kom Poslanika a.s. kaže: “Šta mislite kada bi imali rijeku pored kuće u kojoj bi se pet puta dnevno kupali da li bi na vama bilo ikakve nečistoće? -Nakon potvrdnog odgovora ashaba Muhammed a.s. je odgovorio: Tako onaj ko klanja pet puta dnevno je čis od grijeha”. Nama, uz sabur opušta i smiruje.

Zanimljivo je ispričati jedan slučaj Amerikanca, direktora jednog aerodroma. Naime, ovaj direktor se nekoliko puta htio ubiti, ne zbog siromaštva već zbog besmisla života. Allah je htio da on jednom primjeti na aerodromu grupu muslimana kako klanjaju. U čudu je posmatrao šta rade dok se smireno kreću dolje-gore, a poslije namaza su onako opuštenu legli na svoje torbe i odmarali. Prišap im je i vidio na njihovim licima da su opušteni i sretni. Pitao ih je šta su maloprije radili, a oni su znali smisleno kazati o svom obraćanju i razgovoru sa Svojim Gospodarom. Ovo ponašanje je utjecalo na direktora aerodroma da se ne ubije i primi islam. Eto, to je namaz.

“Allahove poruke vjernicima”- Hfz. Husejn Čajlaković

<