Islam je tako divna vjera. U njoj sve ima svoju posebnu vrijednost. Svako dobro se višestruko nagrađuje. Dobra djela brišu loša. Dobra djela zamjenjuju loša. Islam je vjera koja podstiče čovjeka da čini dobro, podstiče ga da bude koristan i sebi i drugima. I „koliko trun dobra“ koje učini vidjet će na Sudnjem danu na vagi svojih dobrih dijela. Neka dobra djela je posebno lahko činiti a jedno od njih jeste i zikr (spominjanje Allaha).
Često se žalimo da nemamo vremena za ibadet. A zaista je to netačno. Ibadet je i zikr za koji nam je potreban samo „slobodan“ jezik. Spominjanje Allaha bi trebalo biti nešto bez čega ne možemo zamisliti svoj dan. Jer, kako pričati o ljubavi prema Allahu kada Ga uopšte ne spominjemo. Koga volimo o njemu pričamo. Koga volimo mi ga spominjemo. Koga volimo on je dio naše svakodnevnice…
O važnosti zikra (spominjanja Allaha) u Kur’anu se govori na više mjesta.
„U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene,za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.“ (sura Ali Imran, 190- 191)
„A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.“ (sura El- Džumu’a, 10)
Zikr, pored što nam donosi dobra djela i pomaže nam da se približimo Njemu, osigurava nam i put do uspjeha i donosi nam duhovni smiraj.
„One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!”
(sura Er- Ra’ad, 28)
Spominjanje Allaha ima poseban efekt na srca vjernika, umiruje ih, podsjeća na Njegovo prisustvo u svakom momentu, i pojačava vjeru u Njegovo upravljanje sa svim. Kako se naviknuti na spominjanje Allaha? Insan treba da povezuje životne aktivnosti i događaje sa spominjanjem Onog koji sa svim upravlja. Time, svaki momenat svoga života pretvara u ibadet.
Tako na primjer, kad god nas nešto zadivi kažemo: „Mašallah (la hvale ve la kuwete illa billah)“, „Subhanaallah“, „Tebarekellahu ahsenul halikin“.
Kada osjetimo strah kažemo: „Hasbunallahu ve ni’amel vekil.“ Ili „Ve la havle ve la kuwete illa billah.“
U toku dana što više trebamo izgovarati riječi: „Elhamdulillah“. Zaista su nebrojene blagodati na kojima se trebamo zahvaljivati Davaocu svega.
Kada počinjemo raditi nešto ili kada ostavljamo neki predmet lijepo je da spomenemo ime Allaha riječima: „Bismillahi“.
Kada pogriješimo ili se rasrdimo, kada nam nešto ne ide od ruke ili kada se osjećamo potišteno lijepo je da izgovaramo riječi: „Estagfirullah“ i „La ilahe illa ente subhaneke inni kuntu minezzalimin.“
Kada izlazimo iz kuće, lijepo je da zatražimo zaštitu kod Allaha riječima: “Bismillahi, tevekkeltu alellahi, la havle ve la kuvvete illa billahi”.
Dok spremamo hranu, peglamo veš, radimo po kući, čuvamo dijete, vozimo auto, radimo u bašči, idemo putem… umjesto muzike, loših misli, suvišnog govora- iskoristimo priliku za spominjanje Allaha i donošenje salavata na Njegovog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. Različite obaveze i različita dobra djela možemo spojiti sa zikrom i tako u svakom momentu osjećati smirenost i Njegovu blizinu. Ništa ljepše od toga da svaki trenutak našeg života bude uz spomen Gospodara i da svaku priliku pretvaramo u ibadet Njemu.