<

Vrhunac dobročinstva je održavati prijateljstvo sa prijateljima svojih roditelja

Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, jednom prilikom je sa svojom pratnjom putovao iz Medine u Mekku. Pored deve koju je jahao, poveo je i jednog magarca. Na glavi je imao turban koji ga je štitio od sunca, a na sebi je imao prekrasan ogrtač. 

Tokom putovanja sreli su jednog beduina, pa ga je Ibn Omer upitao: ”Zar ti nisi sin tog i tog čovjeka?” ”Jesam”, odgovorio je beduin. Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, rekao mu je: ”Uzmi ovog mog magarca i jaši na njemu, a ovaj moj turban stavi na glavu i obuci ovaj moj ogrtač.” 

Kada je beduin otišao sa poklonima koje je dobio, Ibn Omerovi saputnici su rekli Abdullahu Ibn Omeru: ”Allah ti se smilovao! Ovaj čovjek je beduin koji živi u pustinji i on bi bio zadovoljan da si mu dao malo novca i hrane, a da si magarca, ogrtač i turban zadržao za sebe.” 

Tada im je Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, rekao: ”Otac ovog beduina bio je prijatelj mog oca Omera ibn Hattaba, radijallahu anhu, a ja sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Vrhunac dobročinstva je održavati prijateljstvo sa očevim prijateljima.”’ 

Divne li pobožnosti i veličanstvenog li morala! Dakle, nije dobročinstvo samo u tome da činiš dobro svojim roditeljima dok su živi, već da održavaš prijateljske veze sa njihovim prijateljima i nakon njihove smrti. 

Stoga, razmislimo dobro o dobročinstvu Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhu, prema njegovom  ocu, hazreti Omeru. Mladić kojeg je on sreo u pustinji nije bio prijatelj njegovog oca Omera, već sin očevog prijatelja, pa mu je i pored toga učinio takvo dobročinstvo. Zamislimo samo kakvo bi tek dobročinstvo učinio i kako bi postupio prema prijatelju svoga oca?! 

Ebu Usejd el-Ensari prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve selle, i pitao: ”Allahov Poslaniče, postoji li nešto od dobročinstva koje mogu činiti prema mojim roditeljima i nakon njihove smrti?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Da, učenje dove i traženje oprosta za njih, ispunjavanje njihovih zavjeta i obećanja koja nisu uspjeli ispuniti, poštivanje njihovih prijatelja i održavanje rodbinske veze, jer su oni uzrok postojanja te veze.” (Ebu Davud)

Zato ne uskraćuj sebi ovaj vid dobročinstva, već budi od onih koji će održavati prijateljske veze sa prijateljima svojih očeva i majki, koji će ih, s vremena na vrijeme, posjećivati, a pogotovo ako su bolesni, i priteći im u pomoć onda kada im je pomoć potrebna, jer to je vrhunac dobročinstva.  

saff.ba

<