PITANJE: Moj suprug gleda filmove u kojima ima razvrata i nemorala, a vidim da zna otići i na porno internet-stranice, iako klanja beš-vakat. Razgovarala sam s njim i on se pravda govoreći da su to samo slike, te da to nije grijeh i da on kada vidi golotinju uživo obara svoj pogled. Da li da ga i dalje upozoravam ili da ga pustim na miru, jer, on, uistinu, na ulici obara pogled?
ODGOVOR: Da vas Allah, dž.š, pomogne u dobru i odvrati od svakog zla. Divno je kada ljudi jedni druge podupiru u dobru, a odvraćaju od zla. Posebno je korisno kada supružnici brinu jedno o drugom i kada jedno drugo potpomažu u dobru. Naravno, šejtan je vrlo lukav. Zamislite koliko je njegovo iskustvo u zavođenju ljudi na stranputicu i griješenje s obzirom da to radi od nastanka ljudskog roda i to mu je jedini i stalni posao.
Izgovor kojim se koristi Vaš muž došapnuo mu je šejtan. Vaš muž treba da zna da će gledanjem slike opasti stepen imuniteta koji ima, oslabiti njegov iman, tako da će vremenom i gledanje uživo postati normalno. To su sve koraci ka nemoralu, a Allah, dž.š, nije zabranio samo nemoral, nego svaki korak koji vodi ka njemu. Upravo zbog toga i dalje savjetujte svoga muža. Musliman ne smije činiti nijedan korak koji vodi ka tome, a gledanje pornografije i amoralnih filmova nije samo jedan korak. To su koraci i to veliki. Eksperimentalno je dokazano da muški mozak zablokira nekoliko sekundi kad na trenutak vidi nagu žensku osobu. Zbog toga je u Evropi pokrenuta kampanja da se zabrani golotinja na bilbordima pored autoputeva, jer uzrokuje saobraćajne nesreće. Gledanje pornografije sigurno šteti zdravlju jer to savremena istraživanja jasno pokazuju.
To je, sigurno, jedan od razloga zbog kojeg je Allah, dž.š, propisao pokrivanje stidnih mjesta, a kod žene je cijelo tijelo stidno mjesto, osim lica i šaka, i naredio obaranje pogleda, kako muškarcima tako i ženama. Zbog toga, ako Vaš muž želi biti dobar musliman, a sigurno želi, neka Vas posluša i prestane gledati pornografiju. Neka zna da u svoje čiste i čestite supruge ima sve što imaju druge žene, pa neka uživa u svome halalu. Neka sebi ne dopusti da gleda prenosioce side i ostalih bolesti koji ljudskom rodu nisu donijeli nikakvo dobro, nego mu donose zlo i destrukciju. Neka gleda svoj halal. Da vas Allah, dž.š, sačuva svakog zla. Amin!
______________________________
PITANJE: Jutros sam dobila vijest da se moj zaručnik oženio drugom. To me je jako potreslo. Želim da mu se osvetim. Čvrsto sam odlučila da mu ne vratim nakit koji mi je dao. Naravno, ne mislim ga zadržati za sebe, jer bi me podsjećao na najteže trenutke u životu. Da li je ispravno da taj nakit dam u dobrotvorne svrhe?
ODGOVOR: Prvo, nemoj tugovati, jer on nije tvoja sudbina. Drugo, nemoj se svetiti, jer prirodno je da se prekid zaruka dešava s obzirom da je zaruka obećanje, koje je, kada se pojavi razlog, dozvoljeno prekinuti. To znači da on, ukoliko je, naprimjer, osjetio da drugu voli više od tebe, nije grešan što je zaruku prekinuo. Normalno, korektno bi bilo da te o svojoj odluci obavijestio i dostojanstveno se s tobom razišao. Što se nakita tiče, ukoliko se radi o poklonu, smatram da ga možeš zadržati, pa prema tome i dati u dobrotvorne svrhe, jer ti si vlasnik tog nakita. Međutim, ukoliko je nakit dat kao vjenčani dār (mehr mu’adždžel), tada si dužna nakit vratiti s obzirom da do sklapanja braka nije došlo.
____________________________
PITANJE: Iako sam za naše uslove vrlo bogat čovjek, živim, barem tako ja osjećam, mizernim životom. Naime, hodža (…) ucjenjuje mene i moju suprugu tražeći i po deset hiljada KM da nam napravi zapis. To je počelo kada je moja supruga otišla kod hodže da zapiše onima u općini, pošto su otezali da nam daju upotrebnu dozvolu. Zapis je uspio, jer smo ubrzo dobili dozvolu, ali poslije toga su nastali problemi u porodici, tako da redovno moramo ići hodži da nam zapiše. Imam osjećaj da mi bez tih zapisa ne možemo živjeti, a opet, ponekad osjetim da nas hodža vara i ucjenjuje, jer deset hiljada je ipak previše. Molim da mi Vašim savjetom pomognete da se izvučem iz ovog problema.
ODGOVOR: Do sada sam čuo za četiri-pet sličnih slučajeva, ali ovo je prvi put da mi neko direktno iznese taj problem. Iz onoga što znam, čini mi se da je to uobičajna pojava kod nas, pa rekao bih i u svijetu. Specijalci varaju lahkomislene i praznovjerne. Ondje gdje nema čvrste vjere koja se realizira u praksi tu imamo praznovjerje i slabost koju bezdušne varalice, bilo u kom liku, koriste da bi varali svijet i bespravno ljudima uzimali novac i iskorištavali ih na mnoge druge načine.
Liječenje Kur’anom i dovama je dozvoljeno i može se prakticirati ukoliko se striktno slijede šerijatski propisi. Činjenica je u nas mnogi, bilo da su hodže ili nisu, uspješno i na dozvoljen način pomažu ljudima i liječe ih, uz Allahovu, dž.š, pomoć, učeći Kur’an i dove. Međutim, ima i onih koji bezdušno varaju i koriste nečije muke i teške situacije da bi novac uzeli. Sigurno znam da takvih ima i među onima koji obavljaju najčasniju dužnost imama. Ja ovom prilikom pozivam čestite imame da se putem svoje institucije ograde od takvih i traže od nadležnih institucija Islamske zajednice da im se uskrati saglasnost za službu u Islamskoj zajednici. Smatram da Islamska zajednica mora to pitanje početi rješavati, jer, čini mi se da ukoliko se to nastavi posljedice će biti katastrofalne. Narod puno pati i narodu treba pomoći putem edukacije, a varalice, one koji u ime islama varaju svijet, Islamska zajednica mora spriječiti.
Što se Vas tiče, predložio bih Vam da osigurate dokaz kojim ćete potkrijepiti svoju tvrdnju i da tog imama, koji ne zaslužuje da nosi to ime, ako to s Vama radi, tužite organima Islamske zajednice: medžlisu, muftijstvu, Ilmiji i Rijasetu.
Drugo, predložio bih Vam da ukoliko ne prakticirate propise islama, otpočnete redovno namaz i ostale ruknove obavljati, da budete stalno pod abdestom, da učite dove za zaštitu i da ojačate svoje vjerovanje upoznavanjem propisa islama i njihovom primjenom. Morate biti čvrsto uvjereni da pravim vjernikom sihirbaz ne može ovladati i da Vam taj hodža, ako budete imali čvrst iman i praksu ne može nauditi. Bilo kome ko ne liječi po šerijatu nemoj odlaziti! Jedan od znakova da osoba ne liječi po šerijatu jeste određivanje cijene za uslugu koju ti čini i pisanje
kojekakvih zapisa koji nisu čitki, koji u sebi imaju nekakve brojeve, traženje datuma rođenja, imena roditelja itd.
Treće, druži se s učenim ljudima koji će ti biti podrška u ovoj preporuci. Molim Allaha, dž.š, da Vam pomogne!
____________________________________
PITANJE: U mladosti sam na ruci istetovirao nago žensko tijelo. Kasnije sam saznao da je islam zabranio tetoviranje. Molim da mi kažete da li sam dužan to ukloniti i da li su mi namazi koje sam dosad klanjao ispravni?
ODGOVOR: Prvo, preporučio bih ti da se iskreno pokaješ zbog počinjenog grijeha. Drugo, preporučio bih ti da to ukloniš na način koji neće ugroziti tvoje zdravlje. Ukoliko to nisi u stanju u potpunosti ukloniti, ukloni onoliko koliko možeš i nastoj da ti taj dio tijela bude pokriven odjećom. Namazi su, inša-Allah, ispravni.
_____________________________________
PITANJE: Kod nas kažu da je zabranjeno rezati nokte između četvrtka i petka. Ima li to utemeljenje u šerijatu?
ODGOVOR: Ne, to nema utemeljenje u šerijatu. Štaviše, s obzirom da je to vrijeme kad se čovjek priprema za džuma-namaz, podrezivanje noktiju se tada preporučuje pošto je to važan segment higijene ljudskog tijela.
________________________________________
PITANJE: Poštovani brate u islamu, u braku sam deset godina. Intimni život mi je veoma loš (nikakav) pošto se desi, ako se desi, jednom u dva tri mjeseca. Moja supruga se pravda tvrdnjom da ona za tim nema nikakve potrebe. Ona tvrdi da je intimni život za brak nebitan, a meni preporučuje samozadovoljavanje, što sam ja, dragi i poštovani brate počeo prakticirati, jer ako to ne uradim budem nervozan i ljut. Molim da mi odgovorite da li je grijeh to što radim?
ODGOVOR: Obaveza supružnika je intimni odnos u granicama potrebe, dakle, da i obje strane budu zadovoljne. Samo na taj način supružnici pružaju zaštitu jedno drugom, a brak je ihsan, što jasno ukazuje na zaštitu koja čovjeka sprečava od grijeha pošto nakon te zaštite nema potrebe da ide u grijeh. Uzvišeni Allah kaže da su muž i žena jedno drugom odjeća, što opet aludira na zaštitu. (Vidi: El-Bekare, 187)
Suprugu koja bez razloga odbija intimni odnos meleki proklinju sve do zore. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: “Kada muž pozove suprugu u postelju i ona odbije, meleki je proklinju do zore.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Bedul-halki”, 2998.)
Prema tome, tvoja supruga čini veliki grijeh. Ona griješi prema tebi pošto ne ispunjava dio bračnog ugovora i to onaj najvažniji dio koji podrazumijeva pravo i obavezu na intimni odnos. Kod žena je česta pojava, posebno u ovom našem vremenu, vremenu javnog nemorala i nezdravog života, da postanu frigidne i da nemaju potrebu za intimnim odnosom niti bilo kakav osjećaj prema tome. Međutim, to supruzi ne može biti opravdanje da ne ispuni svoju bračnu obavezu. Svjesne žene koje imaju taj problem glume svojim muževima i ispunjavaju njihove potrebe. To je način da se sačuva brak i tu glumu smatram opravdanom tako da ne predstavlja zabranjeno licemjerstvo.
I, na kraju, tvojoj supruzi preporučio bih da izvrši svoju obavezu i da ima razumijevanje za tvoje potrebe, a tebi da, ako se stanje ne popravi, oženiš još jednu i da to supruzi odmah najaviš. Samozadovoljavanje nije rješenje. To je rješenje u situaciji kada čovjek nema mogućnosti za ženidbu, a jedino na taj način može se sačuvati od bluda pošto mu druge metode, kao što je post, ne pružaju dovoljnu zaštitu.
Još da napomenem da do sada, a na osnovu onog što sam pročitao u tvome pismu, nisam naišao na veći primjer strpljivosti, brige i razumijevanja muža prema supruzi u situaciji kada ona nema nikakvog razumjevanja prema njemu kada je intimni odnos u pitanju. Neka ti je Allah, dž.š, na pomoći.
______________________________
PITANJE: Imam puno briga koje mi se vrte u glavi, posebno kada počnem klanjati. Molim da mi pomognete da se riješim tih briga i skrušeno obavljam svoj namaz.
ODGOVOR: Namaz je drugi stub islama. Ta činjenica jasno govori o značaju namaza u životu muslimana, posebno ako imamo u vidu da islam obuhvata kompletan čovjekov život. Prema tome, u kompletnom čovjekovom životu, radu i aktivnostima namaz bi trebalo da ima tako visoku poziciju. Naravno, tako visoka pozicija zahtijeva visoku pažnju i odgovornost. Zbog tako visokog značaja može se očekivati da šejtan koji je dobio dozvolu od Allaha, dž.š, da zavodi čovjeka na stranputicu do Sudnjeg dana posebno usmjerava svoje djelovanje na remećenje namaza koji čovjek obavlja. Tu aktivnost može primijetiti svako ko ispravno klanja namaz.
U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da čovjeku, kada počne klanjati, dođe šejtan i počne ga podsjećati na mnogošta, govoreći mu: “Sjeti se toga, sjeti se toga, sve ono čega se nije mogao sjetiti, tako da čovjek dođe u situaciju da ne zna koliko je klanjao.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabul-ezani”, br. 573)
Želim da istaknem da sve dok čovjek primjećuje takvo nastojanje – to je dobar znak. To je znak da ga šejtan nije napustio, da se još uvijek s njim bori i da nastoji da ga zavede i da je čovjek, sve dok može da se suprotstavi i odbaci njegove spletke, na pravom putu. Ono što je u svemu najznačajnije je da čovjek bude svjestan da takvo šejtansko djelovanje postoji, da ga može prepoznati i da mu se može snagom svoga imana suprotstaviti. Namaz se sastoji iz forme i prisustva misli u izvršavanju tih formi, te svijesti da je čovjek u namazu u direktnom obraćanju i konverzaciji s Allahom, dž.š.
Dakle, namaz nije samo skrušenost, mada je skrušenost rezultat svijesti da se čovjek obraća Stvoritelju nebesa i Zemlje pred Čijom veličinom čovjek mora izraziti pokornost i skrušenost. Šejtan čovjeka napada tamo gdje je čovjek najslabiji, gdje mu je gard najniži. On iskorištava tvoje brige i donosi ih u tvoje misli kad počeneš klanjati. Preporučujem da se oslobodiš tih briga na način da poslove koje radiš uradiš onoliko koliko možeš, na najbolji način, potom da se osloniš na Allaha, dž.š, moleći Ga da ti dā ono što je najbolje i, na kraju, da budete zadovoljni s Allahovom, dž.š, odredbom i da budete Njemu zahvalni. Takav odnos će ti, u svim situacijama, donijeti pozitivan rezultat, kako na dunjaluku tako i na ahiretu.
Kada klanjač primijeti da su mu misli odlutale, da nisu u namazu, neka ih vrati u okvir namaza učeći isti’azu (e’uzu billahi minešejtanirradžim), bez obzira u kom se položaju u namazu nalazio. Na osnovu ličnog iskustva, smatram da je najvažnije da čovjek ulaže, u svakom namazu, potrebni napor da odbaci šejtansku vesvesu, da izvrši propisanu formu namaza ne pretjerujući u formalizmu, da svojim mislima i svojim duhom bude svjestan namaza u kom se nalazi, svjestan da se obraća direktno Allahu, dž.š.
Smatram da je pretjerivanje u formalizmu šejtanski trik, jer ako čovjek koncentriše svu svoju pražnju samo na tu formalnu stranu-razmišljajući da li je svaki pokret i stav bio u skladu s perfektnom formom-tada će njegovo prisustvo u namazu biti ograničeno i namaz manjkav. I, na kraju, želio bih da se, kad je namaz u pitanju, koristimo izrazom prisustvo u namazu, da insistiramo na tome da klanjač bude prisutan u namazu. Čini mi se da taj izraz najbolje ocrtava suštinu čovjekovog odnosa prema namazu i stanja u kom treba biti dok obavlja namaz.
Na pitanja odgovorio dr. Šukrija Ramić
n-um.com