<

Sam pao, sam se ubio – plaćanje ceha za brzopletost i loše mišljenje o drugima

Piše: Amir Durmić

U četvrtak, 29. marta 2018. godine, u 11 sati i 47 minuta, dr. Zijad Ljakić je na svom zvaničnom Facebook profilu objavio tekst pod naslovom “Na mostu dobio, na ćupriji izgubio – (cijena zbližavanja sa novotarima)” u kojem je, analizirajući jednu od ukupno 1.045 fusnota koje se nalaze u prijevodu knjige Rijadus-salihin, direktno, imenom i prezimenom, prozvao mene i dr. Emira Demira kao prevodioce ove knjige, ali i sve ostale koji su svojim trudom i zalaganjem doprinijeli da ovo djelo izađe u što boljem izdanju, optužujući nas za jednu od dvije stvari: 1) devijaciju u vjerovanju, koja se ogleda u pogrešnom poimanju i tumačenju Allahovog svojstva el-vedžhu – lice; 2) saradnju i zbližavanje sa novotarima. U tom osvrtu, dr. Ljakić je, između ostalog, kazao:

– Povod ovog teksta je reakcija na prijevod riječi وجْه الله (vedžhellah – Allahovo lice) u 9 hadisa sa “Allahovo zadovoljstvo”, brojevi hadisa: 6. 12, 42, 292, 417, 476, 1391, 1529 i 1620, što je eš’arijsko-maturidijsko te’vilenje (tumačenje za koje nema dokaza) Allahovog svojstva LICA. Nema sumnje da je ovo velika greška i propust koji se nisu smjeli potkrasti niti dozvoliti od strane selefijskih trudbenika, pogotovo ako imamo u vidu da su oni i preveli i izdali knjigu. Ili je u pitanju plaćanje ceha za suradnju i zbližavanje sa novotarima, Allah zna najbolje.

– …Mnoštvo je šerijatskih tekstova Kur’ana i sunneta koji potvrđuju da Allah ima lice. Svi ti tekstovi negiraju iskrivljeno tumačenje mu’attila (džehmija, mu’atezila, eš’arija i maturidija) koji kažu da Allah nema lice (zbog šubhe da time upoređuju Allaha sa Njegovim stvorenjima) i iskrivljeno pojašnjavaju da to znači Allahova nagrada, Allahovo biće ili Allahovo zadovoljstvo…

Iz želje da izbjegnem javno reagovanje, koje gotovo po pravilu prouzrokuje niz negativnih konotacija, poput nesuvislih a često i bezobraznih, nekulturnih i primitivnih komentara jedne ili druge skupine “navijača”, što neminovno narušava međuljudske odnose, istu noć kontaktirao sam dr. Zijada i zamolio ga da telefonom popričamo o cijelom slučaju kako bih mu pokušao pojasniti da u “spornoj” fusnoti u suštini nema ništa sporno i da ukloni tekst te spriječi daljnje reakcije, optuživanja i neinteligentne komentare uglavnom nadobudnih i neodgojenih mladića i djevojaka, ali, nažalost, i ljudi u zrelim godinama, kojima prljaju svoje jezike i duše te kaljaju čast muslimana. Dr. Ljakić tada je pristao na razgovor i rekao da ga mogu nazvati sutra (u petak) poslije džume. Međutim, kada sam u petak, oko 15 sati, želio da ga nazovem, stigla je poruka u kojoj dr. Ljakić kaže da o tome ipak ne želi razgovarati te da je njegovo reagovanje bilo javno, a da ja, “ako imam argumente i ako mislim da sam u pravu”, napišem odgovor ili ekspertizu o tome. Ipak sam ga jednom nazvao, ali je bio nedostupan, tako da sam se nerado odlučio napisati osvrt.

Fusnota koja je napisana uz dio hadisa: “Ti nećeš potrošiti nešto želeći time Allahovo zadovoljstvo a da za taj trošak nećeš biti nagrađen, pa čak i za zalogaj koji staviš u usta svojoj supruzi….”, a koja za dr. Ljakića zvuči sporno, glasi ovako:

Doslovno: “Allahovo lice”. Lice (ar. vedžh) jedno je od Allahovih svojstava koje se u Kur’anu spominje na više mjesta, naprimjer u suri Er-Rahman, 26–27, i suri El-Kasas, 88. Sintagmu ”Allahovo lice”, u kontekstu u kojem se spominje u hadisima 6, 12, 42, 292, 417, 476, 1391, 1529 i 1620, mnogi islamski učenjaci tumače kao žudnju za Allahovim zadovoljstvom i Njegovom naklonošću, pa smo tako postupili u prijevodu ovih hadisa.

Analiza fusnote

  1. U fusnoti se sasvim jasno i nedvosmisleno potvrđuje da je el-vedžh – lice, jedno od Allahovih svojstava, tako da je dovođenje u vezu tumačenja iz fusnote sa negiranjem ovog svojstva potpuno neutemeljeno. Inače, prilikom prijevoda, kada je riječ o shvatanju Allahovih svojstava, držali smo se poznatog pravila ehli-sunneta koje smo spomenuli na stranici 820, a koje kaže da sljedbenici ehli-sunneta sva Allahova svojstva spomenuta u Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu potvrđuju i pripisuju Uzvišenom Allahu i tvrde da su ta svojstva onakva kakva dolikuju samo Allahu i Njegovom apsolutnom savršenstvu, tako da nije dozvoljeno niti ima smisla pitati o kakvoći tih svojstava, niti je dozvoljeno poistovjećivati ih i porediti sa bilo čime od onoga što je On stvorio, jer Njemu ništa nije slično.
  1. Što se tiče tumačenja sintagme “vedžhullah” kao Allahovo zadovoljstvo ili Allahova naklonost, tu se ni u kom slučaju ne radi ni o negiranju Allahovog svojstva ni o neutemeljenom tumačenju, za što nas je dr. Ljakić nepravedno optužio. Naime, kada je u pitanju percepcija i razumijevanje Allahovih svojstava savršenstva, islamski učenjaci odavno su utemeljili mnoga pravila, a jedno od tih pravila glasi:

 تفسير الصفة باللازم أو تفسير الصفة بالمقتضى

“Tefsīrus-sifeti bil-lāzimi ev tefsīrus-sifeti bil-muktedā”, što se opisno može prevesti kao: “Tumačenje Allahovog svojstva na temelju onoga što to svojstvo, u širem smislu, samo po sebi podrazumijeva”, ili: “Tumačenje Allahovog svojstva na osnovu popratnog, ali nužnog značenja tog svojstva”. Dakle, ukoliko određeno Allahovo svojstvo protumačimo na temelju onoga što to svojstvo svojim općim značenjem podrazumijeva, to ne predstavlja iskrivljivanje značenja niti pogrešno tumačenje, naravno, pod uvjetom da se to svojstvo ne poriče niti negira u svojoj osnovi. Konkretno, u ovom slučaju, u fusnoti je jasno navedeno da je vedžhullah Allahovo svojstvo i da znači Allahovo lice, a da su ga, shodno onome što to svojstvo samo po sebi podrazumijeva, mnogi učenjaci protumačili kao Allahovo zadovoljstvo. Naime, onaj ko žudi za tim da na Sudnjem danu gleda u lice plemenitog Gospodara, mora biti iskreni vjernik i uložiti maksimalan trud da činjenjem dobrih djela na dunjaluku stekne Allahovo zadovoljstvo, i tako, Allahovom milošću, uđe u Džennet. Primjenu ovog pravila pronalazimo u gotovo svim tefsirima tradicionalnih i savremenih učenjaka ehli-sunnetske provenijencije, čijem vjerovanju, koliko nam je poznato, nisu prigovorili drugi učenjaci niti su ih optuživali za greške u akaidu – postulatima vjerovanja ili menhedžu – metodologiji. Kada je riječ o sintagmi vedžhullah – Allahovo lice, navodim samo djelić tih primjera:

  • Ebu Džafer et-Taberi (224.–310. h. g.)

Imam i predvodnik svih mufesira, u komentaru 9. ajeta sure El-Insan kaže:

وقوله: ( إِنَّمَا نُطْعِمُكُمْ لِوَجْهِ اللَّهِ )

يقول تعالى ذكره: يقولون: إنما نطعمكم إذا هم أطعموهم لوجه الله، يعنون طلب رضا الله، والقُربة إليه

“‘Mi vas samo zarad lica Allahova hranimo…’, Uzvišeni Allah, prenoseći nam riječi vjernika, kaže: ‘Mi vas hranimo’, tj. hrane ih želeći time Allahovo lice, odnosno, oni time žude za Allahovim zadovoljstvom i Njegovom blizinom…” (Džamiul-bejani fi te’vilil-Kur’an, 24/98)

  • Hafiz Ibn Kesir (701.–774. h. g.)

U komentaru 22. ajeta sure Er-Ra’d, ovaj poznati mufesir, čiji je tefsir nezaobilazna referenca svim učenjacima ehli-sunneta, kaže:

{وَالَّذِينَ صَبَرُوا ابْتِغَاءَ وَجْهِ رَبِّهِمْ}

أي: عن المحارم والمآثم، ففطموا نفوسهم عن ذلك لله عز وجل؛ ابتغاء مرضاته وجزيل ثوابه

“‘I oni koji trpe žudeći za licem Gospodara svoga…’, koji u ime Svevišnjeg Allaha strpljivo izbjegavaju grijehe i ono što je On zabranio, želeći time postići Njegovo zadovoljstvo i nagradu obilatu…” (Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/450, 451)

Na drugom mjestu, u tumačenju devetog ajeta sure El-InsanIbn Kesir, navodeći riječi imama Mudžahida (21.-104. h. g.), na gotovo identičan način tumači ovu sintagmu pa kaže:

{إِنَّمَا نُطْعِمُكُمْ لِوَجْهِ اللَّهِ}

أي: رجاءَ ثواب الله ورضاه

“‘Mi vas samo zarad lica Allahova hranimo…’, tj. žudeći za Allahovom nagradom i Njegovim zadovoljstvom.” (Tefsirul-Kur’anil-azim, 8/289)

  • Abdurrahman b. Nasir es-Sa’di (1307.–1376. h. g./1889.–1956. g.)

Poznati savremeni mufesir Abdurrahman b. Nasir es-Sa’di, rahimehullah, u komentaru spomenutog ajeta iz sure Er-Ra’d, kaže:

{وَالَّذِينَ صَبَرُوا ابْتِغَاءَ وَجْهِ رَبِّهِمْ}

لا لغير ذلك من المقاصد والأغراض الفاسدة، فإن هذا هو الصبر النافع الذي يحبس به العبد نفسه، طلبا لمرضاة ربه، ورجاء للقرب منه، والحظوة بثوابه

“‘I oni koji trpe žudeći za licem Gospodara svoga…’, osim toga (žudnje za Allahovim licem) oni nemaju nikakve druge, pokvarene i neispravne ciljeve niti težnje i to je strpljivost koja čovjeku donosi korist i kojom kontrolira sebe žudeći tako za zadovoljstvom svoga Gospodara, za Njegovom blizinom i Njegovom nagradom…” (Tejsirul-kerimir-Rahman fi tefsiri kelamil-Mennan, str. 416)

Također, tumačeći 272. ajet sure El-Bekara: “Imetak koji udijelite drugima u vašu je korist, ono što udijelite drugima neka bude samo zarad lica Allahovog…”, šejh Abdurrahman es-Sa’di, rahimehullah, kaže:

{…وَمَا تُنْفِقُوا مِنْ خَيْرٍ فَلِأَنْفُسِكُمْ وَمَا تُنْفِقُونَ إِلا ابْتِغَاءَ وَجْهِ اللَّهِ…}

ويخبرهم عن المؤمنين حقا، أنهم لا ينفقون إلا لطلب مرضاة ربهم، واحتساب ثوابه

“Uzvišeni Allah ljude obavještava o tome ko su istinski vjernici, pa kaže da oni udjeljuju milostinju samo zbog toga što žude za zadovoljstvom svoga Gospodara, nadajući se Njegovoj nagradi…” (Tejsirul-kerimir-Rahman fi tefsiri kelamil-Mennan, str. 958)

U djelu Et-Tefsirul-mujesser, kratkom i jezgrovitom tefsiru koji je napisala grupa savremenih autora, a čiji su urednici bili ugledni alimi iz Saudijske Arabije, dr. Abdullah b. Abdulmuhsin et-Turki i Salih b. Abdulaziz b. Muhammed Alu Šejh, u tumačenju 22. ajeta sure Er-Ra’d:  “I oni koji trpe žudeći za licem Gospodara svoga…”, kaže se ovako:

وهم الذين صبروا على الأذى وعلى الطاعة، وعن المعصية طلبًا لرضا ربهم

“To su oni koji strpljivo podnose poteškoće, strpljivo obavljaju ibadete i strpljivo izbjegavaju ono što je Allah zabranio, a sve to čine žudeći za zadovoljstvom svoga Gospodara…” (Et-Tefsirul-mujesser, str. 252)

Primjenu ovog pravila vrlo često pronalazimo i kod mnogih savremenih autora koji su pisali zasebna djela iz akaida ili su pisali komentare na poznata akaidska djela. Tako, naprimjer, ovo pravilo spominje šejh Ibn Usejmin u djelima Šerhul-akidetil-vasitijja, 1/314, i El-Mudžella fi šerhil-kavaidil-musla, str. 283, kao i mnogi drugi. Ovdje navodim samo jedan primjer koji spominje šejh Ibn Usejmin:

فإن قيل: إن من السلف من فسر قوله تعالى: {بِأَعْيُنِنَا}، بقوله: بمرأى منا. فسره بذلك أئمة سلفيون معروفون، وأنتم تقولون: إن التحريف محرم وممتنع، فما الجواب؟

فالجواب: أنهم فسروها باللازم، مع إثبات الأصل، وهي العين، وأهل التحريف يقولون: بمرأى منا، بدون إثبات العين

“Ako bi neko rekao da je među učenjacima selefa bilo onih koji su riječi: ‘na oči Naše’ (Hud, 37, El-Mu’minun, 27, Et-Tur, 48, i El-Kamer, 14), protumačili kao ‘pod našom pažnjom (nadzorom)’ i da je takvo tumačenje preneseno od poznatih imama selefa, a vi kažete da je tahrif – iskrivljivanje izvornog značenja strogo zabranjen čin, kako na to odgovoriti?

Odgovor glasi: ti učenjaci dotične su riječi protumačili na temelju popratnog značenja tog izraza koje se samo po sebi obavezno podrazumijeva (ar. tefsīrus-sifeti bil-lāzimi), dok su u isto vrijeme potvrdili osnovu tog svojstva, a to je el-ajn  – oko. S druge strane, sljedbenici tahrifa – iskrivljenog i neutemeljenog tumačenja, riječi ‘na oči Naše’ u osnovi tumače kao ‘pod našom pažnjom (nadzorom)’ negirajući svojstvo oka…” (Šerhul-akidetil-vasitijja, 1/314)

Na kraju, postavlja se pitanje da li dr. Ljakić dotično pravilo ne poznaje ili ga pak poznaje, ali ne priznaje njegovu utemeljenost? Ukoliko se radi o prvom, vrijeme je da se s tim pravilom upozna i u knjigama tradicionalnih i savremenih učenjaka pronađe primjere njegove primjene od kojih su neki navedeni u tekstu, a ukoliko to pravilo poznaje, ali ne priznaje njegovu validnost, želim kazati da on čak i na to možda ima pravo, međutim, ono na što sigurno nema pravo jeste da, zbog toga što smo prihvatili to pravilo i shodno njemu preveli navedenu sintagmu, dovodi u pitanje ispravnost našeg vjerovanja ili nas proglašava saradnicima novotara. To bi nužno značilo da velikane poput Ibn Kesira, Taberija, Sa’dija, Ibn Usejmina, Gunejmana, Saliha Alu Šejha i mnogih drugih učenjaka, optužuje za devijacije u vjerovanju.

Gospodaru moj, ako sam ovaj osvrt napisao isključivo iz želje za Tvojim zadovoljstvom i gledanjem u Tvoje plemenito lice na Sudnjem danu, i s namjerom da stanem u odbranu časti svih onih koji su na prijevodu, uređenju i izdavanju knjige Rijadus-salihin radili dugo, predano i naporno, a koji su (in)direktno optuženi za akaidske devijacije ili dodvoravanje novotarima i poltronizam, molim Te da u ovome što sam napisao bude dobro za mene i za onoga ko je pokrenuo ovu raspravu, ali i za sve one koji ovo budu čitali i drugima preporučivali da čitaju.

Gospodaru moj, ukoliko sam ovaj osvrt pisao sa namjerom da sebe uzvisim, a dr. Zijada Ljakića na bilo koji način omalovažim ili ponizim, ili da steknem simpatije i naklonost ljudi ili njihove pohvale, čestitanja i pozitivne komentare, a protiv dr. Zijada usmjerim salvu negativnih komentara i vrijeđanja njegove časti i dostojanstva, molim Te svim Tvojim lijepim imenima i svojstvima savršenstva da na ovaj osvrt niko ne obrati pažnju i da padne u zaborav istog trenutka kada bude objavljen.

Amir Durmić,

Velika Kladuša, 13. redžeb 1439. h. g. / 31. mart 2018. g.

___________________________________________

Napomena: Ono što me u svemu ovome naročito razočaralo jeste činjenica da su na aktuelnom tekstu dr. Zijada, u kojem smo prozvani svi mi koji smo radili na ovom projektu, svi komentari u kojima se jasno, citiranjem stavova učenjaka na arapskom jeziku ili prijevodu, ukazivalo na to da u “spornoj” fusnoti nema ništa sporno, redom brisani i uklanjani, dok su komentari u kojima smo bili izloženi direktnom vrijeđanju i optužbama uglavnom ostajali netaknuti i još uvijek se tamo nalaze. Imajući u vidu da su objavljeni javno, ovdje ih navodim:

  1. V. M.: Trebali su se oni konsultovati prije nego što su dopustili da ove gluposti koje stoje u knjizi iziđu u javnost. Bitno je da se može raditi na zajedničkim projektima sa novotarima, a ne može sa selefijama koji ne misle kao mi.
  2. H. N.: Istina je da ovo nije ne namjerna greška već politika surađivanja sa novotarima koja covjeka iz dana u dan sve vise uvlači u maglu u kojoj mu se gubi i vid i sluh a srce tamni.
  3. S. E. T.: Allah te nagradio Džennetom Firdevsom šejh. Ako smo spali na to da i u akidi tražimo kompromis sa novotarima nema smisla da išta govorimo.
  4. R. S.: U fusnoti je mišljenje eš’arijsko-maturidijske sekte predstavljeno kao validno mišljenje. U prevodu samog hadisa je korišteno mišljenje spomenute sekte.
  5. V. C.: Gospodaru ucvrsti ovakve insane kao sto je sejh Zijad…Amin!!!
  6. S. E. A.: Allahu hvala pa ni on nije poletio za dunjalokom ko mnogi sto su se prodali.

 

<