Razgovor sa suzom

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Plakao sam jedanput zbog mnoštva mojih grijeha i manjka dobrih djela, pa je iz moga oka potekla jedna vrela suza, rekavši mi: ”Šta je s tobom, čovječe?” Uzvratio sam protupitanjem: ”A šta je tebe izvelo iz moga oka?”
Suza je odgovorila: ”Vatra u tvome srcu.”
Rekao sam: ”A šta je zapalilo vatru u mome srcu?”
”Mnoštvo grijeha”, odgovorila je.

Rekao sam: ”Zar grijesi utječu na vrućinu srca?”

”Da”, odgovorila je, ”zar nisi čuo za dovu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ‘Allahummagsilni min hatajaje bil-mai ves-seldži vel-bered – Gospodaru moj, očisti me od grijeha, hladnom vodom, snijegom i ledom.’ (Dio dove koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio na početku namaza– Buharija i Muslim)
Kad god čovjek učini grijeh u njegovom srcu se raspali vatra strasti, prljavštine i slabosti, a vatra se ne gasi osim vodom i snijegom.”

Rekao sam: ”U pravu si! Ja osjećam nemir i tjeskobu i mislim da je to zbog vatre u srcu koju su zapalili grijesi.”
Suza je rekla: ”Da, zaista grijesi ostavljaju negativan trag na onoga ko ih čini, pa se iskreno pokaj.”
Rekao sam: ”Želim ti postaviti pitanje.”
”Izvoli”, odgovorila je.

Rekao sam: ”Ja osjećam grubost i tvrdoću u srcu, pa kako da je se oslobodim?”
Rekla je: ”Kod većine ljudi danas srca su ogrubila i jedva da možeš naći srce koje je čisto i koje je stalno u vezi sa Allahom.”

”A šta je razlog tome?”, upitao sam.

Ona je rekla: ”Ljubav prema dunjaluku i privrženost njemu. Mnogo je onih koje je ovaj svijet unesrećio i upropastio, osim onih kojima se Allah smilovao. Dunjaluk je poput zmije, ljudi vole njezinu nježnu i glatku kožu, a zaboravljaju na njezin smrtonosni otrov.”

Rekao sam: ”A šta podrazumijevaš pod otrovom?”

Odgovorila je: ”To su grijesi, jer grijesi su otrov za srce i ako se srce ne očisti od tog otrova, ono će brzo umrijeti.”

Upitao sam: ”Kako očistiti srce od otrova grijeha?”

Suza je odgovorila: ”Lahko, zar ne znaš za riječi Uzvišenog Allaha: ”I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju.” (Ali Imran, 135.)