Ovdje postoje tri stanja:
PRVO: Da se suprotstavi onome ko se ismijava. Ovaj je uradio ono što mu je naređeno.
DRUGO: Da ustane, napusti sijelo i ne sjedi s onim koji se ismijava. Takav je postupio po Allahovim, dželle šanuhu, riječima: “Kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor.” (Kur’an, prijevod značenja, En-Nisa, 140)
TREĆE: Da prisustvuje ismijavanju i šuti. Ne negira niti se suprotstavlja, a zna kakav je propis za to. Ovakav je, da nas Allah sačuva, nevjernik po tekstu Plemenitog Kur’ana. Allah, Uzvišeni, rekao je:
“On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni.” (Kur’an, prijevod značenja, En-Nisa, 140)
Njegove, dželle šanuhu, riječi: “…inače, bićete kao i oni” upućuju na to da je nevjernik, da nas Allah sačuva.
Također, ono što upućuje na taj propis jesu Allahove, dželle šanuhu, riječi:
“Reci: “Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Doista ste postali nevjernici nakon što ste bili vjernici.” (Kur’an, prijevod značenja, Et-Tevba, 65-66)
Onaj koji se ismijavao bio je jedan među njima, a u nekim se predajama spominje da su ih bila trojica, a Uzvišeni Allah kaže:
“Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci.” (Kur’an, prijevod značenja, Et-Tevba, 66)
Autor: Uvaženi šejh i muhaddis Abdullah b. Abdur-Rahman es-Sa’d
Knjiga: OPASNOST ISMIJAVANJA S VJEROM str. 29-30.
putvjernika.com