Abdullah b. Mubarek je bio jedan od najvećih islamskih učenjaka, pobožnjaka i boraca. Njegov otac je, kao najamnik, radio u jednom vrtu, kod nekog uglednika. Tu je dugo radio dok mu gazda jednog dana nije došao i rekao: “Želim da mi doneseš jedan sladak nar.” On je otišao do jednog stabla nara i donio mu plod, koji je otvorio, a koji je bio već kiseo. Gazda mu reče: “Ti si pojeo slatki, a meni donio kiseli nar. Vrati se i donesi mi sladak nar.” Opet se ponovio isti slučaj, pa se Mubarek vratio i po treći put. Kada je po treću put donio kiseo nar, gazda ga upita: “Zar ti ne znaš razlikovati sladak od kiselog nara?” On reče: “Ne.” Čovjek začuđeno upita: “Kako to?” Mubarek mu odgovori: “Jer nikada nisam okusio ni zalogaj da bih znao koji nar je pravi.” Gazda ga upita: “Zašto nisi probao nar?” Ovaj odgovori: “Zato što mi ti nisi dozvolio, to je tvoje vlasništvo.” Kada se gazda uvjerio u njegovu iskrenost i tačnost njegove tvrdnje, udao je za njega svoju kćerku i iz tog braka se rodio Abdullah.
U nekim biografskim djelima se spominje da je vlasnik bašte upitao Mubareka: “Mubarak, šta misliš, za koga bih trebao udati ovu svoju kćerku?”
Mubarek mu odgovori: “Gospodine, ljudi se udaju i žene zbog različitih razloga. U džahilijjetu je bilo presudno porijeklo, kod Jevreja je presudno bogatstvo, a kod kršćana ljepota. Što se ovoga ummeta tiče, kod nas se gleda vjera.” Kada je čuo ove njegove mudre riječi, čovjek se obrati svojoj supruzi: “Tako mi Allaha, samo on joj može biti muž”, te je udao za Mubareka, s kojim je rodila sina Abdullaha, velikog učenjaka, pobožnjaka i borca.
Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!