<

“Piši! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, iz mojih usta izlazi samo istina.”

Porijeklo hadisa

Prenosi ga sljedeći popisivači: Et-Tirmizi, Ibn Addi, Bezzar, Taberani i Ibn Asakir od Ebu Hurejre r.a.

Povod nastanka

Jedan od Pejgamberovih drugova požalio se na svoje pamćenje. Naime, rekao je:”Božiji Poslaniče, dosta čujem hadisa ali ih zaboravim”, pa mu je Poslanik izrekao prednji savjet.

Komentar

Uprvim danima islama Poslanik je zabranjivao pisanje hadisa. Svakako za tu zabranu postojali su i razlozi. Jedan od glavnih razloga bio je i taj što je objava Kur’ana bila još u toku, pa se Poslanik bojao da ne dođe do miješanja teksta, jer ashabi u početku nisu mogli praviti razliku između Kur’ana i Hadisa. Međutim, kada ih je Poslanik podučio do te mjere da su zasigurno razlikovali kur’anski od hadiskog teksta prestala je važiti spomenuta zabrana. Prednji hadis govori o prestanku te zabrane, kao i onaj od Abdullah b. Amra b. Asa u kojem kaže: “Pisao sam sve što sam čuo od Poslanika, želeći da to sačuvam i zapamtim, ali su me neke Kurejšije spriječile govoreći: “Ti pišeš sve što Poslanik govori, a on je čovjek, govori u srdžbi i raspoloženju.” Obavijestio sam  Alejhisselama o tome a on mi je rekao: “Piši! Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, iz mojih usta izlazi samo istina.” (Ashabu Sunen).

A jednom drugom prilikom je rekao: “Ja se našalim, ali govorim samo istinu.” Od tada su ashabi počeli češće bilježiti hadise u jačoj mjeri, mada se njihovo pisanje nije prekidalo, jer je bilo ashaba koji su krijući, pisali hadise. To su posvedočili nakon prestanka zabrane.

Izvor: Povodi nastanka nekih hadisa

Autor: Mirsad Mahmutović

<