U desetoj godini po Hidžri, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, javno je obznanio da ima čvrstu namjeru obaviti hadž te godine. Kada je do muslimana doprla ta vijest, oni iz svih krajeva Arabijskog poluotoka, ali i iz drugih područja, pohrliše u Meku na hadž. U subotu, dvadeset petog zul-ka‘de desete godine po Hidžri, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, opremio se za put i krenuo ka Meki vodeći sa sobom svoje supruge. (Buhari, 1545, i Muslim, 1211)
Veličanstvena povorka
Putevi koji su vodili ka Meki bili su zakrčeni onima koji su sa čežnjom i žudnjom iščekivali trenutak kada će vidjeti najdivnijeg i najodabranijeg hadžiju svih vremena. Žudjeli su da obave hadž u njegovom društvu i da budu sudionici u tom veličanstvenom skupu od čijeg je prizora zastajao dah. Džabir, radijallahu anhu, kazuje: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, uzjahao je svoju devu koja se zvala Kasva, pa kada je ona krenula pustinjom, pogledao sam u pravcu ispred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i dokle je god moj pogled dopirao, vidio sam jahače i pješake. Tako je bilo i sa njegove desne, i sa lijeve strane, ali i iza njega, a on je bio između nas…” (Muslim, 1218)
Dolazak u Meku
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao je u Meku u nedjelju, četvrtog zul-hidžeta, u ranim jutarnjim satima, a potom je na najpotpuniji način obavio sve obrede hadža. Sa jednog obrednog mjesta odlazio je na drugo, potpuno mirno i dostojanstveno, krećući se tiho i graciozno poput punog mjeseca u vedroj noći. Grupe ashaba pratile su ga u stopu i s njim obavljali sve obrede, a on ih je podučavao vjeri islamu i pravilima i propisima hadžskih obreda. Džabir, radijallahu anhu, kazuje: “Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako prvog dana Kurban-bajrama baca kamenčiće na džemretima i govori: ‘Naučite od mene kako se obavljaju obredi, jer ja ne znam da li ću nakon ove godine ikada više obaviti hadž’” (Muslim, 1297). Na Arefatu je dugo stajao, od vremena kada je sunce malo prešlo polovinu neba pa sve dok nije zašlo, i sve vrijeme upućivao je dove Svevišnjem Allahu. Bio je to veličanstven i svečan prizor koji je izazivao strahopoštovanje. Kada je u pitanju vrijednost dove upućene u ovom danu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolja je dova koja se prouči na dan Arefata, a najbolje što sam rekao ja i što su govorili svi vjerovjesnici prije mene jesu riječi: ‘La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ala kulli šej’in kadir! – Nema boga osim Allaha, Jednog i Jedinog, koji nema sudruga, Njemu pripada sva vlast i sva zahvala i On je svemoćan!’” (Tirmizi, 3585)
“Danas sam vam vjeru vašu usavršio!”
Uzvišeni je Allah rekao: “Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera” (El-Maida, 3). Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Ja uistinu znam i dan i mjesto na kojem je objavljen ovaj ajet. Objavljen je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u petak, dok je stajao na Arefatu.” (Buhari, 45, i Muslim, 3017)
“Svjedočimo da si dostavio poslanicu!”
Na dan Arefata, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ostavio sam vam nešto, pa ako se toga budete čvrsto držali, nikada nećete zalutati: to je Allahova Knjiga. Bit ćete o meni pitani, pa šta ćete odgovoriti?”, a prisutni rekoše: “Svjedočimo da si dostavio poslanicu, da si savjetovao i da si svoju dužnost obavio!” Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svoj kažiprst podigao prvo prema nebu, a potom je njime pokazao prema ljudima i rekao: “Allahu moj, budi svjedok!”, i to je ponovio tri puta. (Muslim, 1218)
Iz knjige: Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta
Izvor: minber.ba