Dugo sam tragao za ženom svog života. Uvijek sam tražio onu koja je u vjeri, sa lijepim ahlakom, koja će biti dobra supruga i dobra majka našoj djeci i pronašao sam je. Ali u životu nije sve uvijek onako kako izgleda na prvu. Dunjaluk zna da se zakomplikuje. Vrijeme je prolazilo, prošla je godina i po, a ja nisam bio u mogućnosti da je oženim. Nisam mogao biti više sebičan, nije bilo fer da više čeka i pustio sam je da ode, iako je bilo bolno za oboje.
Ubrzo nakon toga se udala za jednog svog poznanika. Mašallah kako je sretna na fotografijama sa vjenčanja. Nikad ljepša i nikad više nasmijana. Teško je to gledati, duša ti se kida, naročito kada 6 mjeseci poslije vjenčanja, vidiš na facebooku da bira haljinice za malu sultaniju koja je haman na putu. Za sultaniju o kojoj smo mi zajedno maštali. Istovremeno ti je drago što je sretna i što se skrasila s nekim, a sa druge strane kidaš se u sebi jer znaš da takvog insana vjerovatno nećeš ponovo upoznati, iako se boriš protiv tih misli i lijepih sjećanja svakim danom.
Stoga braćo, ne činite moju pogrešku, uzmite pouku iz ove priče. Ne čekajte da ispunite sve od dunjalučkih potreba da bi ste se oženili. Allah daje nafaku, imajte to na umu i vjerujte u to. Nemojte se dovesti u situaciji da to shvatite prekasno kao što sam ja. Šta mi vrijedi sada i posao i sav dunjaluk kada nemam s kim da uživam u njemu, kada nemam nekog s kim bi se međusobno podsjećao na namaz, uživao u zajedničkom ibadetu. Ako vam Allah pošalje u život hairli insana, ne čekajte, iskoristite tu blagodat, nemojte je zanemarivati, da ne bi kao ja mislili kako bi dali sve da možete vratiti vrijeme i postupiti drugačije…..
Brat Dž.
n-um.com