<

NAJSVETIJI KAMEN ISLAMA JE STVARNO PAO S NEBA?! Evo šta kaže nauka i nemuslimanski naučnici

Ljudi islamske veroispovesti smatraju da je Crni kamen pao iz Raja da bi pokazao Adamu i Evi gde da sagrade prvi oltar i prvi hram na Zemlji. Takođe, veruju i da je kamen prvobitno bio čisto beo, ali da je pocrneo zbog grehova ljudi. Zanimljivo, nauka ovim legendama možda ide u prilog

Crni kamen se nalazi uglavljen u zid Kabe, najsvetije muslimanske građevine koja se nalazi u dvorištu Velike džamije u Meki i koja je cilj i odredište njihovog hadža; nije sama džamija važna već upravo ta građevina u njenom središtu.

Po verovanju muslimana, Kabu je sagradio Adam, ali su je potonje generacije zaboravile sve dok je skupa sa Crnim kamenom nije ponovo otkrio Avram, koji se u njihovoj tradiciji zove Ibrahim.

Crni kamen u Kabi je bio poštovan i pre islama, ali je tek sa poslanikom Muhamedom dobio današnji značaj; po islamskom verovanju, upravo ga je on i smestio na njegovo današnje mesto 605. godine, nakon što su ga mekanski klanovi izabrali da time reši spor između sebe.

Nakon njega, u međusobnim sukobima muslimana bio je teško oštećen, posebno tokom omajadske opsade Meke kada ga je pogodio kamen iz katapulta i razbio u paramparčad; fragmenti su nakon toga skupljeni, spojeni i vraćeni na mesto. Početkom 10. veka bio je čak i ukraden od strane šiitske sekte Karmata, ali je otkupljen nekoliko decenija kasnije.

  1. godine neko je razmazao izmet po njemu; dugo su šiiti za to bili optuživani, ali se zapravo ne zna ko je to uradio; neki sumnjaju na kakvog Jevrejina ili Grka.

Muslimani tokom hadža sedam puta obilaze oko Kabe i pokušavaju da poljube ili dodirnu Crni kamen kako bi se očistili od greha; nekada je to mnogima polazilo za rukom, ali danas, zbog ogromnog broja ljudi koji dolaze na hodočašće, to polazi sa rukom samo nekolicini, pa je zato dovoljno i rukom pokazivati u tom pravcu.

Naravno, bilo bi pogrešno i tendenciozno reći da se oni mole kamenu ili da obožavaju kamen, kao što bi pogrešno i tendenciozno bilo reći da se mi molimo i obožavamo ikonu; sve molitve muslimana na tom mestu upućene su Bogu.

Uglavnom, ljudi islamske veroispovesti smatraju da je Crni kamen pao iz Dženeta (Raja) da bi pokazao Adamu i Evi gde da sagrade prvi oltar i prvi hram na Zemlji. Takođe, veruju i da je kamen prvobitno bio čisto beo, ali da je pocrneo zbog grehova ljudi.

No, kakvo je naučno mišljenje o Crnom kamenu? Šta je on u stvari?

Verujemo da se nećete iznenaditi ako vam budemo rekli da se naučnici spore oko odgovora na to pitanje.

Različiti stručnjaci smatraju da je u pitanju bazalt, ahat, prirodno staklo ili pak kameni meteorit. Pisac prvog ozbiljnog rada na tu temu, Paul Parč, zastupao je upravo ovu potonju hipotezu; oni koji smatraju da je ahat ukazuju na tvrdnje arapskih geologa da kamen poseduje neke vizuelne karakteristike tog minerala.

Međutim, ako se sećate, gore smo pomenuli da je jednom prilikom u prvoj polovini 10. veka bio ukraden od strane Karmata i da je bio otkupljen nekoliko decenija kasnije; neki ondašnji hroničar je zapisao da je verodostojnost kamena potvrđena tako što je položen u vodu, i pošto je plutao po površini, svi su znali da je to zaista Crni kamen.

Ako je to istina onda ne može biti ahat, ali ni bazalt ni kameni meteorit, ali bi mogao da bude prirodno staklo ili plovućac; interesantno, u kontekstu islamske legende da je prvobitno bio beo, plovućac može da bude beo ili siv. Mada ne pada sa neba.

Elzebet Tomsen sa Univerziteta u Kopenhagenu iznela je 1980. godine verovatno najzanimljiviju hipotezu od svih do sada. Naime, ona smatra da je Crni kamen stakleni fragment ili impaktit koji je nastao udarom fragmentiranog meteorita koji je pre nekih 6.000 godina pao na lokalitet Vabar, oko hiljadu kilometara istočno od Meke.

Ono što ide u prilog tome je činjenica da se u Vabaru nalaze blokovi stakla od silicijum-dioksida koji su nastali u vrelini udara i koji su obogaćeni zrncima legure nikla i gvožđa iz samog meteorita, koji je tom prilikom uglavnom uništen. Neki od tih blokova su od uglačanog crnog stakla, pa čak i sa belom ili žutom unutrašnjošću i gasom ispunjenim šupljinama koji mu omogućavaju da pluta.

Premda zapadni naučnici nisu bili svesni postojanja kratera u Vabaru sve do 1932. godine, drevnim Arabljanima su oni bili poznati budući da su se nalazili na karavanskom putu iz Omana. Pored toga, po islamskom verovanju iz Kurana, Vabar ili Ubar je bio veliki i bogati grad kojeg je Bog uništio.

telegraf.rs

<