Hazreti je Hatidža, r.a., je bila najodabranija i najvrlija od pametnih i inteligentnih žena, te od stanovnica Dženneta. Bila je najdraža supruga Allahovome Poslaniku, s.a.v.s. Allahov Poslanik, s.a.v.s., se nije ženio drugom ženom, dok je bio u braku s hazreti Hatidžom, r.a., više od dvadeset četiri godine. Nakon smrti je nije nikako zaboravljao, već je njenu požrtvovanost i iskreno prijateljstvo spominjao i sjećao se toga, pri svakoj prilici. Njegovo srce, sav njegov svijet su pripadali toj brižnoj ženi, njegovoj prvoj supruzi, koja je bila jedina ljubav njegovog doma.
Nakon njene smrti su u njegovu kuću došle druge supruge. Među njima je bilo onih koje su bile lijepe, uglednog porijekla i koje su uživale neki položaj. No, kao što nisu mogle da umanje položaj hazreti Hatidže, r.a., koji je ona kod njega, s.a.v.s., zauzimala, nisu mogle ni da zauzmu kod njega, s.a.v.s., ni približan položaj koji je ona zauzimala. Zehebi, stoga, ističe da je hazreti Hatidža, r.a., bila znad ostalih Poslanikovih, s.a.v.s., surpuga.
Kada bi Allahov Poslanik kući klao kurban, ne bi zanemarivao poslati po komad kurbanskog mesa Hatidžinim, r.a., starim prijateljicama. Jedne prilike, kada je Hazreti Hatidžina, r.a., sestra Hala tražila dozvolu da uđe, Poslanik, s.a.v.s., je čuo njen glas i rekao kako nalikuje na hazreti Hatidžin, r.a. To je djelovalo na njega, pa je rekao: „ Allahu moj, pa to je Hala, kćerka Huvejlidova!“Hanuma Allahova Poslanika, s.a.v.s., mlada Aiša , r.a., koja je osjetila ljubomoru prema njegovom tom osjećaju vjernosti i ljubavi, i koja je lično priznala da je najviše ljubomore osjećala prema Hatidži, r.a., predbacila mu je zašto još uvijek spominje ženu koja je bila i umrla, te da mu je Allah darovao bolju od nje. Allahov Poslanik s.a.v.s., se uznemirio od tih riječi protiv hazreti Hatidže, r.a. Rekao je da je u danima kada niko nije bio povjerovao u njegov poziv, ona povjerovala, te da je povjerovala u istinitost onoga što govori, kada su ga svi u laž ugonili. Napomenuo je da je ona materijalno pomagala poziv islama, dok mu niko nije htio dati ništa, te povrh svega, dok s drugim ženama nije imao djece, Allah mu je dao da s njom ima.
Nema sumnje da je Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s., jako brižno i osjećajno volio svoju prvu suprugu. On, s.a.v.s., se jako rastužio zbog preseljenja Hatidže Kubre. Toliko se rastužio, tako da je došao u stanje bojazni da će se razboljeti, zbog toga. Ovaj mu je hal potrajao sve dok se nije oženio hazreti Sevdom, r.a.
Hazreti Hatidžin, r.a., odlazak je jako dirnuo Allahova Poslanika s.a.v.s. Po njemu, ona kao i da nije umrla, kao da je živjela u susjednoj odaji. Jedne prilike mu je došao jedan ashab, i rekao: „Allahov Poslaniče, vidim da si, zbog gubitka Hatidže, sav snužden.“ On, s.a.v.s., mu odgovori: „Da! Ona je majka moje djece i domaćica moje kuće.“
Prema onome što navodi hazreti Aiša, r.a., Allahov Poslanik, s.a.v.s., koji se nije ženio drugom ženom dok je hazreti Hatidža, r.a., bila živa, bi osjećao veliki užitak prisjećajući se uspomena na nju i tražeći oprosta za nju. Allahov Poslanik s.a.v.s., je Hazreti Hatidžu, r.a., koja mu je izrodila svu djecu, izuzev Ibrahima kojeg je rodila Marija Koptkinja, tokom cijelog života spominjao sa zahvalnošću i ljubavlju.
Iako je bilo prošlo od hazreti Hatidžine, r.a., smrti deset i više godina, Allahov Poslanik s.a.v.s., je odabrao mjesto u blizini njezina mezara za svoj štab, kako bi mogao kontrolisati osvajanje Meke. Nakon okončavanja osvojenja, Allahov Poslanik s.a.v.s., je povremeno posjećivao kuću hazreti Hatidže, r.a., bilo dok je obilazio Kabu, bilo dok je rušio idole oko
nje, te se uviđa da je na taj način želio održati kontinuitet svoje duševne bliskosti sa njom. Allahov Poslanik s.a.v.s., se pripremao za tu dugu i napornu borbu, pronalazeći samopouzdanje i jačajući moral ljubavlju i podrškom hazreti Hatidže, r.a.
Allahov bi Poslanik, s.a.v.s., pričao o vrlinama i odlikovanosti hazreti Hatidže, r.a., činio bi dovu za nju, a kada bi klao ovcu, slao bi dio mesa kojeg bi odvojio, njenim prijateljicama. Jedne prilike je rekao hazreti Aiši, r.a., da nijedna žena neće moći parirati sa hazreti Hatidžom, r.a. To joj je rekao, kada mu je hazreti Aiša, r.a., prigovorila kada je zaklao jednu ovcu i naredio da se dio mesa pošalje njezinim prijateljicama. On, s.a.v.s., joj je ustao rekao i : „Ja volim i one koje je ona voljela.“
Prema predanju Enesa b. Malika, r.a. jedne je prilike nešto doneseno Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., pa je on rekao: „Odnesite to toj ženi. Ona je bila prijateljica Hatidže.“
Također se od hazreti Aiše, r.a., prenosi još jedno predanje u kojem stoji da je jedne prilike neka crnkinja došla do Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa ju je on nasmijana lica dočekao i počastio je. Aiša, r.a., ga je upitala razlog toga, pa joj on odgovorio: „ ova je žena često dolazila Hatidži. Od imana je počastiti stare prijatelje.“
Dok je hazreti Hatidža, r.a., bila živa, potvrđeno je da se Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije ženio drugom ženom. Nakon što je ona, r.a., preselila, Havla bint Hakim je upitala Allahova Poslanika, s.a.v.s.,: „Kao da se osjećaš usamljeno, Allahov Poslaniče, nakon gubitka Hatidže?“, na što joj on odgovori: „Tako mi Allaha, tako je! Ona je bila domaćica moje kuće i majka moje djece.“ Kada ga je Havla upitala da se oženi nekom drugom, on je upitao: „A kojom drugom bi se mogao oženiti, nakon Hatidže?“
Izvor: akos.ba