<

“Kamen na kamenu ne bi ostao u Hrvatskoj da BiH nije krenula putem samostalnosti”

Peti korpus Armije RBiH je za 1.420 dana neprestanih borbi u okruženju, za sebe sa fronta vezao 25.000 srpskih vojnika, 60 do 80 tenkova i 200 teških artiljerijskih oruđa

-Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović mora znati da s obzirom na divljačko razaranje Vukovara, pitanje je da li bi kamen na kamenu ostao od svih hrvatskih gradova na putu tadašnje JNA koja bi, da BiH nije krenula putem samostalnosti, umjesto sa 100.000 do 120.000 vojnika bila formacijski ustrojena sa najmanje pola miliona ljudi, te bi zajedno sa silnom tehnikom koja im je stajala na raspolaganju mogla neometano da dejstvuje i sa cijele teritorije BiH – poručuje vojni analitičar Nedžad Ahatović, dodajući “hvala Bogu i rukovodstvu Bošnjaka i Hrvata u tadašnjoj RBiH pa se to nije desilo”.  

Ahatović je u razgovoru sa Faktor prokomentirao jučerašnju izjavu hrvatske predsjednice “da je Oluja spasila BiH, te kako bi voljela da naši susjedi nikada ne zaborave ko im je pružio ruku u najtežim danima”, te prijetnje ratom koje je uputio predsjednik stranke Desno Ante Đapić.   

-Što se Bihaća tiče, Peti korpus Armije RBiH je za 1.420 dana neprestanih borbi u okruženju, za sebe sa fronta vezao 25.000 srpskih vojnika, 60 do 80 tenkova i 200 teških artiljerijskih oruđa. Da je ta formacija bila na raspolaganju nakon prvog udara Hrvatske vojske u operaciji Oluja, veliko je pitanje kako bi se sve odigralo i da li bi operacija uspjela jer je vrijeme koje je dato od međunarodnih faktora za izvođenje operacije bilo iznimno ograničeno. Što se komentara Ante Đapića tiče i njegove famozne fige u džepu, samo su dva detalja dovoljna da se razjasni ko drži fige u džepu sve vrijeme od stjecanja nezavisnosti BiH. Neka Đapić odgovori zašto je zvanični Zagreb dva puta tokom rata spriječio generala Stipetića da presječe koridor kod Brčkog preko kojeg je išla glavna logistička mreža za pobunjene Srbe u Hrvatskoj.

A kako je ponašanje tadašnjeg zvaničnog Zagreba bilo u pogledu zajedničke borbe protiv istog agresora najbolje govori činjenica da je Gojko Šušak tražio izmještanje proizvodnje tvornice municije Igman iz Konjica u Hercegovinu i to je uvjetovao puštanjem svih konvoja sa naoružanjem za Armiju RBiH koji su tada u proljeće 1993. godine bili zaustavljeni – podsjeća Ahatović.

Interesantno, nastavlja naš sagovornik, upravo u to vrijeme zločinac Ratko Mladić izvodi ofanzivu na Igman s ciljem totalnog blokiranja Sarajeva, a međunarodna zajednica traži usvajanje Vens-Ovenovog plana na pregovorima u Ženevi. Baš čudna podudarnost, zar ne, pita se Ahatović.

Ovaj vojni analitičar podsjeća i na stenograme prvog predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana.

-To su stenogrami sa jednog od sastanaka, na kojem je prvi predsjednik RBiH Alija Izetbegović molio da se oružje pusti da pređe preko hrvatske teritorije i teritorije koju je kontrolirao HVO zbog složene vojne situacije. Ostalo je zabilježeno da mu je Šušak, tadašnji hrvatski ministar odbrane kazao, parafraziram – “Alija, tu u Zagrebu ti sjedi pet aviona sa oružjem i tri su na putu, navodno. Dok se totalno ne riješi dislokacija Igmana iz Konjica, ja ti metka poslati neću”… Eto ko je i kako držao fige u džepu – zaključuje Ahatović.

Izvor:  Faktor

<